Jutro poslije. Kraj Svijeta na kolima koje vuku u bestežinsku podržanost zelenih prašuma. Plantaža šećera, očaj nastaje kada se osjeti prisutnost boli ali ne svoje već tuđe. Tada se stvarno tuguje. Ponekad nas prilika iznenadi i ne uskočimo na vrijeme na posljednjoj stanici. Otkucava pet sati, glasovi stenju, parobrod tone. Dok ne saznamo svrhu postojanja tone zemlje na sebi ne bi trebali biti teški prema drugima.
Rubrike
Kategorije
- Die deutsche Ecke (38)
- Dječje (290)
- Domoljubna (149)
- Duhovno- religiozna pjesma (65)
- Erotika (98)
- Haiku (830)
- Izlog knjiga autora Očaravanja (2)
- Jezik i književnost (1.075)
- Književna priznanja autorima „Očaravanja“ (9)
- KUPI DOBRU KNJIGU (44)
- Kutak proze (288)
- Ljubavna (1.682)
- Misaona (1.215)
- Pejzažna (301)
- Pjesma u prozi (59)
- Romantika (457)
- Šaljivo (506)
- Socijalna (226)
- Tuga (584)
- Uncategorized (5.106)
- Video poezija (42)
- Zabavni kutak (44)
Nove poezije
- Spomenka Krebs “Biti čuvarica prirode”
- Katica Badovinac “PJCA Islamabad’s 1st International Haiku Anthology 2026”
- Lorena Galeta “Oštećena vretena”
- Ankica Biskupović “Tišina između nas”
- Danijela Ćuk “Zdravlje najviše vrijedi”
- Zvonimir Nemet “Haiku”
- Lav Lenski “Haiku”
- Milan Drašković “William Shakespeare – sonnet 116”
- Objavljen je “Diskurs” br. 58
- Vlasta Sumarev “Shrvano”
Zadnji komentari
- julija o Sonja Kokotović “Smokva”
- Suzana Marić o Novi roman Marije Juračić “Krvavi porub Opatije”
- katarinab o Katica Badovinac “Haiku – 172”
- Aljoša o Rijad Arifović “Odvedi me”
- Aljoša o Danijela Ćuk “Nisi rođen da sudiš”
12 komentara za "BestežinskaRezonanca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.