Milan Drašković “Sonet za Orfeja”
Jednog nestvarnog dana poenta sa biserom,
igrokaz o zvezdama zanos kad obuzima,
drugovanje uz more dok nadolazi plima,
težnja da se izbegne truli most nad ambisom.
.
U Kuli van vremena znan dvoboj sa vremenom.
Senka spram ogledala, kiša po prozorima –
tada ne prepoznaješ dodire po nedrima
kod začarane noći pod plavim baldahinom.
.
Sred sudbonosnog dana počuj pesmu Orfeja,
spoznaj bez predrasuda sve tonove izbliza,
tajnu iza zastora u večeri grimiza.
.
Oblikovanje mašte sa poljupcem Morfeja –
sneva pusta obala pri odjeku gromova,
u violentnoj noći ljubav tkanu od snova.
Marija Juračić “P- priča”
Procvjetalo proljeće. Praskozorje. Pristanište prepuno pučana. Pristiže parobrod. Pristaništem prolazi prekrasna plavuša. Privlači poglede. Plavušine potpetice po pločniku pjevaju prelijepu, proljetnu pjesmu. Petar promatra plavušu pa priđe:“Putujete?“ pita Petar. “Putujem”, prozbori plavuša pa plaho ponikne pogledom. Plavuša pogleda Petra pa polako pođe prema palubi parobroda.
Presretan Petar potrči palubom. Posprema prtljagu. Potiho pjevuši. Predobra prilika poznavati prelijepu plavušu. Parobrod pušta paru poručujući polazak. Petar putuje pogrešnim parobrodom prepušten porivima. Pogledom pretražuje palubu. Potraži plavušu. Protrne pa prokune. Plavuša prolazi pristaništem, pogleda Petra, podigne pet prsta pa pozdravlja. ” Pa pa !” Potpetice pjevaju proljetnu pjesmu.
Priča je u sklopu igre objavljena na Očaravanju 2012. godine.
Lorena Galeta”Tridesetog rujna”
Razdvojenih putanja,
koračamo unatraške.
Jedini, molila sam te
da ne ubijaš ljubav u
mojoj unutrašnjosti…
Sedam te mjeseci;
nisam vidjela, niti –
(na)čula tvoje misli.
Što je to, naspram
više od šest godina
kako sam ti znala –
svaki pokret tijela?!
Znam da si se olako
pokušao opravdati…
Smanjenom
ubrojivošću.
Nedovoljnom-
adaptiranošću.
Još se sjećam…
Koliko ti je Adamova
jabučica podrhtavala
u epizodama bunila…
Alkohol je postao
-bitna supstanca.
Nisi mogao obuzdati
svoju kvarnu narav s
ozloglašenom ćudi…
Posvema bahato,
bez empatičnosti.
Išao si osorno
kroz mladost…
Vodeći se linijom
-manjeg otpora…
Arogantno šuteći;
o svim prevarama.
Gledajući pored
sebe, ženu koja-
toliko vene i pati.
Rugao si se njenoj
-golemoj kalvariji..
Nisi mario za one
neizbrojene suze..
Nijedna te nikada
– nije dotaknula…
Sve dok se nisu
pretvorile u sige.
Apatične apokalipse te
unezvjerene žalopojke.
Ali zaboravio si
jedno obećanje.
Ako ja tonem –
povlačim i tebe.
Razdvojenih putanja,
koračamo unatraške.
Danijela Ćuk “Sunce nakon oblaka”
Ostani snažna kakva jesi,
sreća će te pronaći na pravoj adresi,
ako danas stigla nije,
ne brini…stići će, kasnije ili prije.
.
Ne budi tužna ako nije danas tvoj dan,
život je takav da nema plan,
iznenadi nas kad ne očekujemo to,
zato samo smireno i strpljivo.
.
Vidjet ćeš…nijedni oblaci vječni nisu,
sunce je negdje iza njih, blizu,
i kad se malo pomaknu u stranu,
sunce će osigurati svjetlost tvom danu.
