Snovi su čarolija.....

A nakon čarolije buđenje i  korak – bijeg od sebe, negdje do
 slanog izvora koji čudesno spire nevolje.

Nudeći olakšanje i smiraj u kojem se  iščekuje, onom zebnjom
 baš kao prije velike nesreće, neznana pojava nekog  ovozemaljskog 
sazviježđa pa ili se vidi ili  ne vidi.

Tu i tada obično  se
jave primisli koje bespoštedno zaljuljaju sujevjernim  osjećajem 
straha .

Šestareći pogledom nebo, jasno i nestvarno plavo tražeći znak
 bilo kakav običan – neobičan, samo neka bude zalog za spas.

A da bar ne  uzeše mi
 san u kojem bijah