Od jučer sam posebno ranjiva
slikam otoke željama
one daleke nestvarne
na kojima ljubav obitava.
Od jučer ne putujem pjesmama,
vučem se mislima sumnjiva,
snove u bescjenje prodajem
onom tko još u snove vjeruje,
fatamorgana sreće nije mi potrebna,
srcem gospodari ledena carica
ta što ljubav ne priznaje
i nježnosti kao toplinu ne poznaje.
Od jučer moja sretna kočija
drumovima nepoznanica je izčezla
magla joj vidike zaklonila,
nema sretnih rađanja sutra
samo noći punog mjeseca
u kojima hijena samoće zavija.
Da, od jučer sam  neopisivo ranjiva.

Štefica Vanjek-Štefi