I ove noći jesen je kriva

što rijeka nosi od lišća vijenac

sve ono što se u meni skriva

kiša iskopa k’o dubok zdenac.

.

I ove noći jesen je drska

zadire u sveti hram intime

duša k’o vjetrom šibana trska

uz drhtaj priznaje tvoje ime.

.

I ove noći jesen je gruba

nemirne misli u prošlost tjera

i kad me gurne preko tog ruba

silno vuče poteze mog pera.

.

I ove noći jesen je tužna

a čovjek se osmjehnuti trudi

tuga nikom ne ostaje dužna

dovoljno je ima za sve grudi.

.

A kakva je noćas jesen tvoja

šarena ili beznadno siva

za moj svijet izgubljenih boja

i ove noći jesen je kriva.