Suzana Marić “Metafora ljubavi”

Sunce koje s neba grije…
Sunce, ali danas čije?
Proljeće, dok se budi
kome svoje cvijeće nudi?

Rijeka tiha koja teče
Doteći do mene neće
Potok sada žubori
Al’ se brzo umori.

Nema lave, nit vulkana
Predstava je odigrana
Sve te lutke na uzici
Sada su poznanici.

Ugasla se vatra vrela
Amoru se lomi strijela
Samo stih u pjesmi stoji
Jer ljubav ne postoji…

Nema komentara za "Suzana Marić “Metafora ljubavi”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.