Asgard

Mlade klice, podignule su žute kljunce

kao procvali pupoljci žutih jaglaca

u proljeće.

Iz sjene gnijezda, prhnula su krila,

a nijemo lice zida, dobilo oči;

rodio se život,

bujan život kao grumen grožđa.

Iz pepela i praha zemaljskog

na porušenim kartijadama carstva,

obznanjenog krvlju, izdiže se

Asgard, grad bogova, grad ratnika.

Zdrava pluća, ispunjena svetim tamjanom,

hrle k slatkom, krvavom sjaju

jabuke vječnosti.

Lijes je rastopio drvenu supstancu

i stopio se s vodama oceana, s vodama zaborava,

a duša i tijelo živi i lebdi

na rukama Valkira.

Iz slaboga gnijezda, među zvijezde,

u Valhalu, među ratnike tisućljeća,

uspinje se ljestvama Jakovljevim duša,

bijela kao biser.

Već dugo vremena,

tamo me čeka Ekskalibur sveti

i jabuka vječnosti do kraja vremena.

 

5 komentara za "Asgard"

  1. Marija
    22/03/2017 at 6:17 pm Permalink

    Pjesma mitološkim motivima priča o stvaranju i mjestu čovjeka u bezgraničnom vremenu i prostoru. Život je i kaos i smisao istovremeno, a samo o čovjeku i njegovoj duhovnoj snazi ovisi čime će biti ovjenčan.

    Zorane, smijemo objaviti samo jedan post dnevno da znaš za ubuduće. Duge tekstove možeš prelomiti kod lijepljenja teksta tako da na mjesto gdje želiš prijelom klikneš ikonu – – – unesi oznaku više. (Ikona na gornjoj alatnoj traci) Lijep pozdrav! 🙂

  2. Mihaela
    22/03/2017 at 7:01 pm Permalink

    z pepela i praha zemaljskog
    na porušenim kartijadama carstva,
    obznanjenog krvlju, izdiže se
    Asgard, grad bogova, grad ratnika.

    Poseban pečat pjesmi daje taj Dugin most koji spaja svjetove. Veliki pozdrav, Zorane:)

  3. boba grljusic
    22/03/2017 at 7:24 pm Permalink

    “uspinje se ljestvama Jakovljevim duša,

    bijela kao biser.”
    posebno!
    pozdrav

  4. nevenka
    22/03/2017 at 9:43 pm Permalink

    lijepo
    pozz

  5. Dragica Meyer
    23/03/2017 at 6:20 am Permalink

    Jako lepa pesma! LP 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.