Milosrđe

Još uvijek ćutim drhtaj tvoga srca,

još uvijek čujem glas

nevina postojanja.

Smrt je žestoka, ali nije gluha!

Daje mi da te čujem,

daje mi da patim s tobom,

da kroz proljeća, ljeta, jeseni i zime,

dijelim tvoju bol na oltaru muke.

Još uvijek vidim naše zajedničke trenutke;

to Smrt kistom otkriva slike zapečaćene

na dnu ladice srca, slike prošlosti,

slike neprocjenjivog bogatstva.

Još uvijek, uspomena na tebe živi u meni

kroz sve dane moga života.

I kolikogod patnja bolna bila,

neću dopustiti da hodaš sam.

Molitve moje bodu Smrt u srce kao šiljak

i tope vosak s ušiju zla.

Ni anđeli na nebu, nemaju

toliku moć kao moja duša za tebe,

krvlju natopljena.

I kolikogod patnja bolna bila,

neću dopustiti da hodaš sam,

jer s iste smo sise nebeske sisali,

s iste smo krošnje ubrani,

na isti kamen, posijano je naše sjeme

bijede i užasa.

3 komentara za "Milosrđe"

  1. Mihaela
    22/03/2017 at 7:36 pm Permalink

    Teška je, teška ova pjesma. Pogađa, izaziva isto skriveno i na novi način otkriva. Bol i poezija u skladnome hodu!

    I kolikogod patnja bolna bila,
    neću dopustiti da hodaš sam,

  2. Marija
    23/03/2017 at 7:14 am Permalink

    I kolikogod patnja bolna bila,
    neću dopustiti da hodaš sam,

    Jedna od onih pjesama koje mogu čitati samo jednom. Previše se duša poistovjeti s njima pa je iz njih udare vlastite boli. Lijep pozdrav, Hercigonja!

  3. nevenka
    23/03/2017 at 8:38 pm Permalink

    pjesma snažna i potresna
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.