Arhiva > Tonka

Da ukradem vrijeme

  Danas bih te mogla voljeti nježno i vatreno, rukama, usnama, tijelom bih te mogla voljeti. Vrijeme nas razdvaja, a tako smo blizu. Situacije nam nisu sklone, a čežnja raste. Vjeruj voljet ću te baš tako samo da vrijeme ukradem danu, noći, svejedno kome samo da vrijeme ukradem.   18.07.2013.  

Pročitaj cijelu poeziju

Smijeh je lijek

Dragi prijatelji, sutra moji unuci dolaze na ferije i naravno da će sve aktivnosti očaravanja biti na minimumu. To će  potrajati više od mjesec dana, ali kada god budem imala snage i slobodnih minuta svratit ću među očaravajuće retke ovog našeg virtualnog svijeta. Želim vam svima ugodne ljetne praznike, a za početak malo smijeha. Možete […]

Pročitaj cijelu poeziju

Neprovedive misli

  Mogla bih jutros biti gruba, zločesto gruba. Mogla bih ti reći sve što odavno čuči negdje u prikrajku mozga i kipi, kipi, vrije na laganoj vatrici kao višesatni blagdanski ručak. Kako bih samo mogla, a pokušavam biti razumna. Prečesto se pitam i razmišljam sa koliko karata sakrivenih tko zna gdje zaigraš svaku partiju u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Shadow of a smile

  Pitaš me gotovo bojažljivo da li te čekam? Da, znaš da te čekam, uvijek, strpljiva kao Penelopa. Tvoje pitanje me zbunjuje, ali ostavljam vremenu da ga zaboravi jer razgovor ne bi ništa promijenio. Čekam te sa lepršavim mislima i sitnim titrajima u dubini između vrata i pupka.

Pročitaj cijelu poeziju

Zapisujem

  Tišinu jutra raspori grmljavina ostavljajući jeku kao kad se para ljetna haljina zakvačena za trn grma u gustišu gdje se ljubav razigrala.

Pročitaj cijelu poeziju

Samo ponekad

Životom zapetljan čvor razvezati možemo li ako se ni početak ni kraj ne nazire? Uzalud htjenja, uzalud čekanje život odlazi, a snaga nestaje. Mi smo slabići koji ne priznaju svoju nemoć dok na očima povez tamni čvrsto držeći svijetlo izlaza tražimo. Samo ponekad pogled u natrag svratimo tražeći trenutak kada smo čvor počeli vezati. 02.07.2013. […]

Pročitaj cijelu poeziju

Bojim se

Zaboravili smo sanjati, zaboravili snove tumačiti, zaboravili biti svoji sebe voljeti. Sada će nam ponovo drugi, a kratko smo mislili da smo svoji, ponovo jaram na vrat staviti. Kada ćemo opet vrisnuti, onako gromko i slobodno? Nisam tužna; Bojim se!   01.07.2013.

Pročitaj cijelu poeziju

Aurora musis amica

Ona U nježnost ogrnuta Krhka kao Mlada veja breze U njegovim rukama Krijesnica

Pročitaj cijelu poeziju

Kako je lijepo voljeti

Bilo bi lako, govoriš, da smo susjedi, da si možemo mahnuti kroz prozor, da možemo prve zrake sunca podijeliti. Da bilo bi lako, odgovorim pomalo sjetno, ali nismo, ne nismo susjedi. Mi smo više nego bi bili kao susjedi. Mi dijelimo onaj najljepši dio koji u nama živi, koji naše duše prepoznaju samim pogledom. Mi […]

Pročitaj cijelu poeziju

Stvarno je bio velik

  Čekala sam ga od jutra, od buđenja. Misli sam pokušavala odvojiti, ali pomisao na veličinu, a rekli su mi da je izvanredan, nisam uspijevala. Naravno da sam bila uzbuđena kao rijetko kada. Započela sam pripreme još oko podneva jer nisam znala točno kada će doći. Bilo bi bez veze ispitivati jer informatika mi je […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts