Poznajem njene mijene šušanj, njene sjene. Volim kada se zeleni, crveni, kada šuti i vidno žuti. Volim njene prste što mreškaju vode svoje mijenjajući i njima boje, stvaraju onaj tihi nemir koji čeka da jeka poput pjesme krene na poziv ruke njene. Vivo njenih kiša glazba je duša što prolaznost u mislima nose, obuzeti čarolijom […]
Arhiva > koko
Sonja Kokotović “Moru”
Smisao tvojih blizina je ljepota svih tvojih lica i dubina pusti makar za pozdrav, još malo da ljepota oka brodi…
Sonja Kokotović “Smokva”
Na komadiću škrte zemlje drvo svjedok tajni prošlosti mora i sunca šuti u inat, diše dubokim korijenjem. Sva raskoš njenog opojnog okusa taj slasni slador samo sa voljenim usnama poistovjetiti možeš
Sonja Kokotović “Nevažno”
Postalo je nebitno više ne zbrajam godove prestala sam iza pedesetog kruga ne brojim ni bore ni madeže ni angiome staračke pjege niti štošta prisutnog na pogužvanoj koži ispod što čuči bolje i da ne znam dok šuti i dopušta korak rad ruku dobro je sve više je sijedih otkazujem farbanje ega ionako me guši […]
Sonja Kokotović “Jedan kromosom viška”
Njeno lice toplo cvijetak je proljetni poput tratinčice se smije zubiće pokazuje. Unosi vedrinu u svaku sredinu njeno oko, posebno sjaji uvijek – zagarantirani su zagrljaji! Upire prstom da nam ne promakne ono što srećom dotakne, ako želi, ona je i leptir i cvijet, u njeno maleno srce stane cijeli svijet! Mada je dijete, često […]
Sonja Kokotović “Obnavljanje”
Svakodnevno unosimo farmaceutsko zdravlje stavljajući pomade ljepote u iščekivanju bezvremene savršenosti gutamo zeleno, bijelo i žuto kao bombončiće obogaćujući svaki obrok, pazeći na zdravu i pravilnu prehranu izraslu u rajskim vrtovima za slikanje posutu čudesnim mikro začinima od kojih sve više crnilo postaje naša utroba misli pogled djela unatoč svjetlu negdje gore visoko Photo/ Art […]
Tok misli
Mislio sam da uvijek mogu biti svoj, zaključan izvana, gdje samo ona je znala mjesto gdje držim ključ dopiranja. Nije mi smetalo, bila je čas vjetar, čas sunce dolazila, odlazila kad joj se prohtje, otvarala tajni vrt mojih razmišljanja rušila, čupala sve trajno i pomno posađeno svih usamljenih godina . […]
Sonja Kokotović “Kad će cigla”
Ponekad pomislim da smo cigli sasvim krivu zadaću dali ona nije tu da štiti, grije, toplinu širi razvija, da ruke vrijednima čini! Ona nije tu da gradi dom, mjesto gdje je čovjek sretan, u svom. Cigla treba mirotvorac biti, pravo i pravdu širiti! Kada tikva neka pomisli da je velika, puna odlika, samo zato što […]
Sonja Kokotović “Traganje”
Rasprodajem prošlost djetinjstvo umorna sjećanja. Ostavljam tuge, brige neke druge, plavo njenog oka i sa slike hladno, posađen mrak posvud još uvijek utaboren. Rasprostranjeni korjeni samotnosti grebu i dalje, vire iz svakog kutka čahure prošlog. Trenuci vremena poput pepela, dodirujem ih rukama prebiruć po prašini uspomena tražeć makar komadić igdje zaostalog […]
Sonja Kokotović “Privinuta”
Utisnuh lice na jastuk dubina ostadoh trajno privinuta srcu mora gdje cvjetaju svi odgovori mojih težnji kroz tvoje oči rasprostrto plavo miluje mi pogled mora svijet nikada tako blizak Photo: FC/ Mihail Zablodski (Ukrajina, 1988) „The Fatique”, 2022 – inspirirano G. Klimtom)
