Riječ Pjesnikova, živa Diše,slika,pjeva Tajnu duše njegove otkriva. Poezija.
Arhiva > libertas
Među humcima
Suza u oku, na mramoru kala, bol u srcu i tiho HVALA. Tišina glasna, posvuda cvijeće poruka jasna uz plamen svijeće. Sjećanja se vraćaju uz tihu priču, a humci novi niču…niču…
Ako se sretnemo jednoga dana
Darovat ću ti stručak uspomena Na njemu će biti mašna crvena Ako jednom dođe taj dan Umotat ću ih u sjajni selofan
Jutro
Zora tiho rubovima haljine Suze jutarnje briše Sa listova zelenih Sa duše umorne. U zagrljaj joj slavuj leti Pjevajući pjesmu Tugaljivu. Miriše jutro Oprano kišom, Miriše jastuk Od nesanice izgužvan. Uvlači se Sunce Kroz otvoren prozor Sa rosnih trepavica Kap suze krade.
Nisi više isti čovjek
Prijatelju Slušam jesenje vjetrove Kako mi šumom govore Da su te netom vidjeli Na ulici slučajno sreli
Koncert za dvije violine
Melodije klize sa žica Poput prvog snijega Meko, podatno, Stapaju se u jedno Obavijajući jedna drugu U čvrsto isprepletenom I neraskidivom duetu.
Kada ručak ne prija
Kada ručak baš ne prija Pa se frče i uvija I suza iz oka krene Majka počne priče njene:
Ne diraj noćas tanke strune
Ne diraj noćas tanke strune Što melodiju bezglasnu tišinom gude Pod svjetiljkom sjajnom nebeske Lune Oplakujući neke pogrešne ljude
