Pjesma predstavljena u UGINO

SLUŠAM TE TIŠINOM

Odmori se, sjedni uz mene
Kada zaplešu mjesečeve sjene!
Okreni se, gledaj me u oči
I ovi, tihi sati brzo će proći.

Pričaj mi polako, da riječi uhvatim
Jer tako te čujem, lakše shvatim
O danu proteklom, o vremenu, kiši
Ono što ne razumijem, na papir zapiši.

Slušam te tišinom, u tišini živim.
Kome da se jadam ? Koga da okrivim?
Sudbina je mene davno odabrala
Zvukove mi drage tišinom okovala.

Ne plačem, već zahvaljujem Bogu
Što i tišinu slušati mogu!

S:K:M

Fotografija Suzane Kostelac Marić.
zadarskilist.hr

11 komentara za "Pjesma predstavljena u UGINO"

  1. Krebs
    05/11/2019 at 11:39 am Permalink

    Wooow..Suzana, diivno , krasno si napisala- kao i uvijek . Cestitam , zasluzeno da ide dalje!! LP

  2. Marija
    Marija
    05/11/2019 at 1:17 pm Permalink

    Pjesma je vrlo intimna i vrlo lijepa. Uvijek me zadivljuje kako si u svojoj tišini uspjela sačuvati istančan osjećaj za ritam pjesme. Nosiš ga u sebi, kao i melodičnost pjesme i spontanost izraza..

  3. gabi
    05/11/2019 at 6:27 pm Permalink

    Dirnula me pjesma i hvala ti što si me podsjetila na jednu moju dragu prijateljicu s kojom sam se zaista naslušala divne tišine.
    Veliki pozdrav Suzana!☺

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    05/11/2019 at 7:57 pm Permalink

    Hvala ti Spome! LP

  5. Suzana Marić
    Suzana Marić
    05/11/2019 at 8:05 pm Permalink

    Mare, mislim da je to ljubav prema poeziji i moja mala tajna, koju ću ti jednom objasniti. Hvala ti najljepša na pažnji i komentaru.Ugodnu večer ti želim.

  6. Suzana Marić
    Suzana Marić
    05/11/2019 at 8:06 pm Permalink

    Hvala tebi, Gabi, na lijepom komentaru! Topli pozdrav ! 🙂

  7. Tonka
    Tonka
    06/11/2019 at 7:31 am Permalink

    Ne znam o kojim tišinama pišeš, ali nekako se nađoh u pjesmi jer sve brže sluh gubim i jednog će dana zvukovi biti samo sjećanje. Pozdrav u moj zavičaj šaljem, na one prekrasne obronke Bilogore. Pomislim na boje koje su sada tamo. Vjerujem da ćeš sve to opisati kroz svoju poeziju.

  8. koko
    06/11/2019 at 8:24 am Permalink

    Baš krasna i dirljiva pjesma. Naše lice,pogled, mimika govore mnogo nasuprot licu koji govori jezikom tišine.Sva ljepota onog što vide, živi u sjajnim žeravicama njihova znatiželjnog oka koju i tišinom mogu izreći.

  9. Suzana Marić
    Suzana Marić
    06/11/2019 at 8:40 am Permalink

    Upravo tu tišinu sam ja doživjela,Tonka.Pokušat ću dočarati ljepotu boja koja se rasula oko nas.Ugodan dan vam želim 🍁🍂

  10. Suzana Marić
    Suzana Marić
    06/11/2019 at 8:55 am Permalink

    Koko, na žalost to je istina.Čitati sa usana i prepoznati jezik tišine je teško i rijetki su oni (kako kažu liječnici) koji mogu savršeno komunicirati na taj način. Gluhe i nagluhe osobe su u Hrvatskoj zakinute prvenstveno tv programima,jer rijetke su domaće emisije sa titlovima.Na žalost u našoj domovini gluhe se ne čuje.Topli pozdrav šaljem 💕

  11. katarinab
    katarinab
    06/11/2019 at 10:52 pm Permalink

    Prelijepa i dirljiva pjesma. Kroz nju si mi približila mater koja više niti sa slušnim aparatom ne čuje. Slažem se s tobom da su gluhe i nagluhe osobe zakinute kod nas.
    “Slušam te tišinom, u tišini živim.
    Kome da se jadam ? Koga da okrivim?
    Sudbina je mene davno odabrala
    Zvukove mi drage tišinom okovala.”
    Lp!:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.