moja je draga noćas snena snene su zelene oči ruke u krilo položene sniva draga moja nježna draga moja ispod sklopljenih kapaka bijeli se čežnja
Arhiva > Marija
Život je kazalište
Bajka je što vidiš, ništa tako nije jedno lice plače, drugo već se smije. Opsjenar sam tuge i šarade majstor publika sad ide, evo pada zastor.
Ponekad sanjam snjegove
Ponekad sanjam snjegove bijele tišine, ženu u crnom zanesena bijelim, slutim bjegove tvoje, moje, u životu burnom.
Školjka njeno ime šumi
draga školjku mi je dao da u njoj svoje ime čujem a ja imena svoga više ne znam
Peron vlaka za tugu
Dug je peron vlaka za tugu uvijek je pun novih lica sumorna, siva, tu uz prugu ugasle oči, nesreće klica.
Nije me prepoznala
Vlad nije me prepoznala prošla je pokraj mene na kraju hodnika užurbana lijepa i tako sretna
Škabrnja
Pjesma je posvećena majci, Evi Šegarić koja je 18. XI. 1991. u selu Škabrnji u Ravnim kotarima u četničkom pokolju izgubila tri sina i supruga. Ravni kotari. Škabrnja. Nikada nije jednoj majci sudbina pisala slova crnja nego toga dana.
