Ponekad sanjam snjegove
bijele tišine, ženu u crnom
zanesena bijelim, slutim bjegove
tvoje, moje, u životu burnom.
*
I fine su te bijele tišine
nema čežnje i nema boli
tek crna žena s plave visine
nježno nas grli i sve nas voli.
*
Otići ću tiho jedne bijele zime
ostavit ti pjesme i načeta slova
bijelo će brzo prekrit moje ime
a ti ćeš ljubit neka usta nova.
Tonka
katarinab
25/11/2012 at 10:24 pm Permalink
“I fine su te bijele tišine
nema čežnje i nema boli
tek crna žena s plave visine
nježno nas grli i sve nas voli.”
IZVRSNO ! “Otići ću tiho jedne bijele zime / ostavit ti pjesme i načeta slova”
Veliki pozdrav, Marija! 🙂
25/11/2012 at 10:30 pm Permalink
Veliki pozdrav Mirko 🙂 🙂
25/11/2012 at 10:51 pm Permalink
Jako lijepa pjesma, bijelo je često puta boja odlazka i prestanka boli. Sve je čisto i nevino,sviđa mi se taj crno- bijeli svijet u pjesmi. Pozdrav!
25/11/2012 at 10:53 pm Permalink
Hvala ti Vci na lijepom komentaru 🙂
25/11/2012 at 10:55 pm Permalink
Jako lijepo Mare, bjelina i snjegovi, čistoća i nirvana 🙂 Kraj pjesme posebno lijep, pozdrav i 🙂 za tebe !
25/11/2012 at 11:01 pm Permalink
Jim, 🙂
26/11/2012 at 8:13 am Permalink
dah zime sto tjera srce da zakuca brze.
svidja mi se 🙂
26/11/2012 at 9:14 am Permalink
Iluzijo 🙂
26/11/2012 at 6:23 pm Permalink
Bijelo , bijelo , često dišemo slično draga Marija.
Krasna pjesma,
topli pozdrav!
26/11/2012 at 6:26 pm Permalink
Pozdrav Marissa, da, istina je, ima neke telepatije 🙂