Ponekad sanjam snjegove

bijele tišine,  ženu u crnom

zanesena  bijelim, slutim bjegove

tvoje, moje, u životu burnom.

*

I fine su te bijele tišine

nema čežnje i nema boli

tek crna žena s plave  visine

nježno nas  grli i sve nas voli.

*

Otići ću tiho jedne bijele zime

ostavit ti pjesme i načeta slova

bijelo će brzo prekrit moje ime

a ti ćeš ljubit neka usta nova.