Negdje tamo
iza daljine
gdje oko stremi u visine
stanuje ona
vječno sanjana
nikada ne odsanjana,
ona što nemir
kao bisere prosipa,
kao grešnik
pred oltarom molitve,
ona što je svakom znana
rijetkima darovana
da treperenja izaziva.
Negdje tamo iz horizonta
stoluje i mrvice dijeli,
ako imaš sreće
dobiti ćeš i kruh cijeli
ti budi čovjek
razlomi ga i podijeli.
Tamo iz vrhova tuge
okrunjena je ona
što zovu je ljubav.