U ponoć će se poljubiti kazaljke i upaliti hiljade svijeća u znak sjećanja na snove koje smo zajedno sanjali
Arhiva > sumiko
Zehra
Na pustom polju pod zvijezdama pronađoh cvijet od kamena bacih ga u bunar želja i izroni žena svijetla lica bijela, visoka od cvijeta nježnija u pjesmi neopjevana Ne reče ništa nasmješi se uze me za ruku i pokaza mi pravi put
Zrno vječnosti
Noćas, kad kazaljke se poklope, dođi u moje misli da sanjamo zajedno san pun želja, nedorečen.
Tango slomljenih srca
Jesen prosipa lišće po trotoarima igra se bojama vraćajući vrijeme kada smo uz muziku zaboravljenih svirača odlazili zajedno u noć
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce da vidim da li još može da osjeti bol Dugo sam ga tješio pjesmom o djevojci za zelenih polja koja je izmislila ljubav kao zamjenu za izgubljene snove A noćas sam ga izdao i otišao […]
Još se nedam
Još, ponekad, prošetam, kroz polje makova, do male ulice na kraju grada i gledam kako, na staklu tvoga prozora, gasi se dan
