U sjeni lipe, gdje smo nekad, dolazili na male noćne razgovore vrijeme je stalo kao balerina koja je zaboravila korake predstave
Arhiva > sumiko
Vraćam se
Vraćam se u grad svoje mladosti grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno kao da se gazi po razbijenom staklu
Na putu kroz vrijeme
Budi tu Na putu kroz vrijeme strpljiva i svjesna prolaznosti Kao stranac u noći
Pjesma bez riječi
U ranu zoru praćen tišinom ispisujem pjesme bez riječi i rime u kišnoj ulici nepoznatog grada i prkosim sjećanjima koja me vijekovima progone
Koliko traje ljubav
Izaberi grad izaberi jesen, proljeće mjesto i vrijeme našeg susreta Uhvati me za ruke reci da savršeno izledam i da me izdao sjaj u očima
Do na kraj vremena
Do na kraj vremena slijedio sam tvoj trag kroz noć bez mjeseca i zvijezda kao stepski vuk skrivajući svoje ožiljke čežnjivim pismima koje je vjetar raznosio sjevernim nebom
Detalj na tvom brošu
Napisao sam pjesmu svojoj najboljoj prijateljici misleći na tebe odajući počast
Lowe is New Everyday
Ne znam tačno kada sam napisao ovu pjesmu Možda za kafanskim stolom gledajući nebo, slušajući kišu Ti si jedan detalj u njoj…
Naš komadić sunaca
Noćas ćemo samo ja i ti ostati budni kao vojnik na straži u začaranoj šumi ispod pustog neba daleko od grada
