U ranu zoru, noseći prašinu od putovanja na cipelama, stigao sam pod tvoje prozore da te pjesmom probudim da te snenu poljubim i da tugu koju godinama nosiš, kao cvijet u kosi, kao led otopim
Arhiva > sumiko
Tango slomljenih srca
Jesen prosipa lišće po trotoarima igra se bojama vraćajući vrijeme kada smo uz muziku zaboravljenih svirača odlazili zajedno u noć
U naručju vremena
Mračno je i tiho Polako se primičem gradu našeg prvog susreta Dočekuju me isti stari oblaci gomila ljudi bezizraznih lica ugašena svjetla i hladni hotelski zidovi Baš onako kao kad si pjevala vjetru pripremajući naše poznastvo uz čaj za dvoje i šum predvečernjih tramvaja Snošti sakav da ti dojdam… Bilo je nešto tajanstveno u ovoj […]
Noćas je mjesec dobio krila
Noćas je mjesec dobio krila pa leti iznad tvog sokaka a ja sam vojnik na mrtvoj straži koji čeka dobru vilu da ga izbavi iz mraka i pita se pomisliš li na mene u jesenje veče sjetiš li me se kad behar zamiriše Noćas je laka meta ovo srce, što je nekad, vatre palilo a […]
Noć je prošetala ulicama
Noć je prošetala ulicama i prosula zvjezdani prah po restoranima Na malom trgu, uz pjesmu cigana, ja sam žalio za dobrim danima Umoran spavao je grad
Ima li načina da se izmjeri ljubav
Danas neću posmatrati kišu koja se spušta sa vrhova planina i rasipa po popucalim trotoarima Kupiću plišani šešir i pokušaću da pjesmom dođem do tvog srca
Mjesec je ušao u znak škorpije
Mjesec je ušao u znak škorpije kada sam pod uticajem opasnih zvijezda obrisao mrlje vremena i zavirio u svoje srce
Sentimentalna pjesma
Godine prolaze ostavljajući nas, umorne i nevesele, da razmišljamo o simetriji koju je sudbina uspostavila između naših života
Ocu
Otišao je a da nas nije obavijestio o tome jedne jeseni u susret zvijezdama preko pokošenog polja Prolaze behari ljeta se tope , zime dolaze i u prošlost propadaju kroz vječnost Bježeći od nepostojanja smisljam stihove kao kovač zakivam ih u drvo života i kisnem sam na proljetnjoj kiši 09.09.1984
Miriše na jesen noćas naša ravnica
Miriše na jesen noćas naša ravnica dok prolazim ulicom zakopčavajući dugme na kaputu slijedeći tragove sudbine i sjećanja u neredu, po prošlosti, razbacanih
