Budim se noću, u praznoj postelji, sam na kraju svijeta i mislim na dane kada si ostavljala mirise svoje kože na mojim čaršafima, jedanput ili dvaput nedeljno govoreći, Uzmi moje srce i učini da budem sretna
Arhiva > sumiko
Bilo je dana
Bilo je dana kad sam mogao po vodi hodati i golim rukama vatre gasiti Bilo je dana kad sam padao u ponor bez kraja al’ nikad nisam dotako dno i uvijek sam se vraćao
Nazovi me tiho po imenu
Javi se kasno u ponoć javi se rano pred zoru nazovi me tiho po imenu i nacrtaj, dahom, cvijet na prozoru Nazovi me tiho po imenu jer mi smo djeca noći začarana svjetlom plavog mjeseca daj mi gutljaj vode sa dlana i pokaži put do mjesta gdje sreća tugu presjeca Javi se na kraju jeseni […]
Moj život
Moj život nije rijeka on je more koje pleše i talasima mijenja lik nepoznatih obala Moj život nije vjetar on je oluja koja toplim snijegom zasipa ulice dalekih gradova na kojima sam tražio svoje srce i učio da gledam ono čega nema
U toj ulici sam se rodio
U toj ulici sam se rodio Jedne kasne jeseni One godine kad je ostarjela lipa prestala da cvjeta
Kao ljubav
Ne kradem više riječi iz svojih starih pjesama ponašam se racionalno oblačim čizme od krokodilske kože
Nisi razumjela šta ti šapuće breza
Nisi razumjela šta ti šapuće breza pa si izgubila u nepreglednoj koloni riječi koje marširaju kroz ovu pjesmu pjevajući o usamljenoj zvijezdi
Griju me sjećanja
Griju me sjećanja na prvo školsko zvono i lišće razbacano po dvorištu, ispred škole, u jednosmjernoj ulici , negdje na sjeveru grada
