Bez krila

Svaki put

kad te ugledam

potečem,

žuborim,

osjetim da sam

živa,

a onda me

iznova optužiš,

da za sve sam

kriva,

što te volim,

što postojim,

što tvoja

sam bila,

i odrežeš mi

krila,

ne plačem,

ne molim,

samo produžim

a uzdah se

okameni,

u meni.

 

8 komentara za "Bez krila"

  1. Marija
    17/10/2016 at 6:38 am Permalink

    Teče tvoja pjesma. Srce razumije njen tok, a razum vrišti; ni kap tvoje vode nije vrijedan onaj koji ovakvom vrelu može negirati ljepotu postojanja. Dobro ti jutro, Nevenka:)

  2. Milan Janković
    17/10/2016 at 6:46 am Permalink

    Lijepa pjesma, LP! 🙂

  3. Dragica Meyer
    17/10/2016 at 4:23 pm Permalink

    Teško je uklopiti razum i srce, ljubav je između! Lepa pesma Nevenka! Pozdrav tebi 🙂

  4. marissa
    17/10/2016 at 7:30 pm Permalink

    Pjesma ima tok bistre rijeke, žubori… A onda se zamuti kao što sve u život nešto zamuti bistrinu. Bez krika i patetike pjeva o boli.
    Čestitam.
    Veliki pozdrav Nevenka!

  5. Ivica Grgić
    17/10/2016 at 8:07 pm Permalink

    Lijepa ljubavna,pozdrav!

  6. mirko1
    17/10/2016 at 8:27 pm Permalink

    Zaista sjajno napisano. I sada, u besparici, poželim doći do novih knjiga poezije… ali gotovo da ne treba dok su na portalu pjesnici. Hvala ti za divne stihove!
    LP

  7. Murtulica
    18/10/2016 at 6:46 pm Permalink

    Prekrasna pjesma!!!
    VP Nevenka:)

  8. nevenka
    18/10/2016 at 7:05 pm Permalink

    Zahvaljujem svima na lijepim komentarima, posebno me veseli da vam se sviđaju moje misli uhvaćene u trenutku ….
    pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.