Bez zvijezda

15 travnja 2012 Autor: 12 Kategorija: Ljubavna

S moga neba pobjegle su zvijezde

more je mračno i magla se diže

na jarbolu više ptice se ne gnijezde

što dalje idem ja tuzi sam bliže.

 

Znana je meni ko prijatelj stari

na krmi sjedi i ništa ne zbori

gledam je nijemo, ona gleda mene

u oku tuge samo tuga gori.

 

 

Plutamo tako, a struja nas nosi

bez cilja, svrhe i neznano kuda

tišina pjeva, more rane soli

ma nije važno, to tek srce boli.

12 komentara za "Bez zvijezda"

  1. Marija
    15/04/2012 at 8:03 am Permalink

    http://www.youtube.com/watch?v=4LOUprBXpdI

  2. songfordead
    15/04/2012 at 8:05 am Permalink

    Plutamo tako, a struja nas nosi
    bez cilja, svrhe i neznano kuda
    tišina pjeva, more rane soli
    ma nije važno, to tek srce boli.

    -kao srce da je tek znamen
    nešto što se okači kao broš i nosi

    -lijepa ti je Marija ova pjesma, ali tugom ispisana, i boli

    sunčan dan ti želim uz veliku naranču na stolu
    SFD

  3. sumiko
    15/04/2012 at 8:12 am Permalink

    Plutamo tako, a struja nas nosi

    bez cilja, svrhe i neznano kuda

    tišina pjeva, more rane soli

    ma nije važno, to tek srce boli.

    pozdrav

  4. blueperlaa
    15/04/2012 at 8:16 am Permalink

    na jarbolu više ptice se ne gnijezde – nestala je bezbrižnost ? … nastupila je bezličnost – Plutamo tako, a struja nas nosi

    Lijepo napisano Marija. Uživaj u danu !

  5. dinko1941
    15/04/2012 at 8:24 am Permalink

    Sve su ti strofe prelijepe, nježne i melodične, onako tugaljivo i sa čežnjom al ipak muzika srećom diše 🙂

  6. Pippo1906
    15/04/2012 at 8:27 am Permalink

    Baš mi se sviđa jako ova pjesma. Ta letargičnost i nezainteresiranost na kraju – “ma nije važno, to tek srce boli” je tako jaka i daje pjesmi i ne tako tužnu notu. Pomirila si se sa činjenicom i samo plutaš. Negdje će te more već odvesti, kao da je sudbina.
    Super.
    LP

  7. Jim Corbet
    15/04/2012 at 8:46 am Permalink

    Jako dobra pjesma, pozdrav Marija!

  8. Marko Grubesic
    15/04/2012 at 10:08 am Permalink

    Eh Mare,Mare…ti ne das ni da te bol i tuga izbace iz ravnoteze(ponekad se pitam da li uopce postoji nesto sto moze da to ucini,mozda tvoji ucenici :)).
    Tvoja nonsalantnost u stilu “ma proci ce to vec” ipak nosi u sebi natruhu samoironije i razocarenja.Skladna rima koja dominira cijelom pjesmom.
    Lijep pozdrav!

  9. stefi
    15/04/2012 at 10:57 am Permalink

    tišina pjeva, more rane soli

    ma nije važno, to tek srce boli.
    Ma nije važno kaže um a srce kaže itekako je važno.Lijepa,lijepa pjesma Marija.

  10. Alberto Sompis
    15/04/2012 at 3:45 pm Permalink

    Grijeh one koja tuguje trebala bi umiriti samoća na krmi gdje pridržava besciljno kormilo brodice sa jarbolom bez jedara što odnose morske struje tko zna kuda na pučinu… naravno, to je odlazak ili bijeg u tišini one koja traži radost u kojoj bi bila tužno nepokretna (da ne mora po lojtrici gor i dol što bi dakako bilo da se uspentra do križa na jarbolu i spusti jedro pa…)

  11. Marija
    15/04/2012 at 3:57 pm Permalink

    Sompis, više se nitko ne pentra do križa; ljudske su tuge postale luksuznije. 🙂
    – Pozdrav svima. Dragi su mi vaši komentari na moj pjesmuljak. 🙂

  12. Alberto Sompis
    15/04/2012 at 4:48 pm Permalink

    Ah da, zaboravio sam da suvremena luksuzna dama zazire od znoja i izležava se na krmi jahte… u svom tužnom životu.

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.