S moga neba pobjegle su zvijezde
more je mračno i magla se diže
na jarbolu više ptice se ne gnijezde
što dalje idem ja tuzi sam bliže.
Znana je meni ko prijatelj stari
na krmi sjedi i ništa ne zbori
gledam je nijemo, ona gleda mene
u oku tuge samo tuga gori.
Plutamo tako, a struja nas nosi
bez cilja, svrhe i neznano kuda
tišina pjeva, more rane soli
ma nije važno, to tek srce boli.
katarinab
Suzana Marić
Mihaela
15/04/2012 at 8:03 am Permalink
http://www.youtube.com/watch?v=4LOUprBXpdI
15/04/2012 at 8:05 am Permalink
Plutamo tako, a struja nas nosi
bez cilja, svrhe i neznano kuda
tišina pjeva, more rane soli
ma nije važno, to tek srce boli.
-kao srce da je tek znamen
nešto što se okači kao broš i nosi
-lijepa ti je Marija ova pjesma, ali tugom ispisana, i boli
sunčan dan ti želim uz veliku naranču na stolu
SFD
15/04/2012 at 8:12 am Permalink
Plutamo tako, a struja nas nosi
bez cilja, svrhe i neznano kuda
tišina pjeva, more rane soli
ma nije važno, to tek srce boli.
pozdrav
15/04/2012 at 8:16 am Permalink
na jarbolu više ptice se ne gnijezde – nestala je bezbrižnost ? … nastupila je bezličnost – Plutamo tako, a struja nas nosi
Lijepo napisano Marija. Uživaj u danu !
15/04/2012 at 8:24 am Permalink
Sve su ti strofe prelijepe, nježne i melodične, onako tugaljivo i sa čežnjom al ipak muzika srećom diše 🙂
15/04/2012 at 8:27 am Permalink
Baš mi se sviđa jako ova pjesma. Ta letargičnost i nezainteresiranost na kraju – “ma nije važno, to tek srce boli” je tako jaka i daje pjesmi i ne tako tužnu notu. Pomirila si se sa činjenicom i samo plutaš. Negdje će te more već odvesti, kao da je sudbina.
Super.
LP
15/04/2012 at 8:46 am Permalink
Jako dobra pjesma, pozdrav Marija!
15/04/2012 at 10:08 am Permalink
Eh Mare,Mare…ti ne das ni da te bol i tuga izbace iz ravnoteze(ponekad se pitam da li uopce postoji nesto sto moze da to ucini,mozda tvoji ucenici :)).
Tvoja nonsalantnost u stilu “ma proci ce to vec” ipak nosi u sebi natruhu samoironije i razocarenja.Skladna rima koja dominira cijelom pjesmom.
Lijep pozdrav!
15/04/2012 at 10:57 am Permalink
tišina pjeva, more rane soli
ma nije važno, to tek srce boli.
Ma nije važno kaže um a srce kaže itekako je važno.Lijepa,lijepa pjesma Marija.
15/04/2012 at 3:45 pm Permalink
Grijeh one koja tuguje trebala bi umiriti samoća na krmi gdje pridržava besciljno kormilo brodice sa jarbolom bez jedara što odnose morske struje tko zna kuda na pučinu… naravno, to je odlazak ili bijeg u tišini one koja traži radost u kojoj bi bila tužno nepokretna (da ne mora po lojtrici gor i dol što bi dakako bilo da se uspentra do križa na jarbolu i spusti jedro pa…)
15/04/2012 at 3:57 pm Permalink
Sompis, više se nitko ne pentra do križa; ljudske su tuge postale luksuznije. 🙂
– Pozdrav svima. Dragi su mi vaši komentari na moj pjesmuljak. 🙂
15/04/2012 at 4:48 pm Permalink
Ah da, zaboravio sam da suvremena luksuzna dama zazire od znoja i izležava se na krmi jahte… u svom tužnom životu.