S moga neba pobjegle su zvijezde

more je mračno i magla se diže

na jarbolu više ptice se ne gnijezde

što dalje idem ja tuzi sam bliže.

 

Znana je meni ko prijatelj stari

na krmi sjedi i ništa ne zbori

gledam je nijemo, ona gleda mene

u oku tuge samo tuga gori.

 

 

Plutamo tako, a struja nas nosi

bez cilja, svrhe i neznano kuda

tišina pjeva, more rane soli

ma nije važno, to tek srce boli.