Noćas bih mogao da ti ispričam priču
da pođem, tragom starih sjećanja,
do zemlje daleke, u kojoj nisi bila,
tamo gdje iz srebrenih oblaka
na zelena polja padaju
osmjesi anđela
Noćas bih mogao da se sjetim pjesama
koje mirišu na jesen, na lišće
na vijenac od majčine dušice
na glavi dobre vile
koja gorom hodi
Mogao bih, noćas, da ti pričam
o konjima koji su odlepršali
preko ružičastog horizonta
tamo gdje stići ne mogu
jer ja sam obični prolaznik
sa ožiljcima na duši
koji samo želi da se na kraju puta
prepozna u tvojim očima
Marija
Suzana Marić
15/04/2012 at 8:07 am Permalink
jer ja sam obični prolaznik
sa ožiljcima na duši
koji samo želi da se na kraju puta
prepozna u tvojim očima
baš je dobra pjesma
ugodan dan želim
SFD
15/04/2012 at 8:22 am Permalink
Svaka strofa tvoje pjesme je predivna, jednostavno čini pjesmu u cjelini nedjeljivu i jedinstvenu po željama i osjećajima 🙂
15/04/2012 at 8:30 am Permalink
tamo gdje iz srebrenih oblaka
na zelena polja padaju
osmjesi anđela
Predivna pjesma Sumiko.
Tako te je užitak čitati.
LP
15/04/2012 at 8:31 am Permalink
Čudesne su zemlje tvojih kretanja, romantične slike lutanja i uvijek ljubav u srcu. 🙂
15/04/2012 at 8:49 am Permalink
Odlično Sumiko, 🙂 i pozdrav!
15/04/2012 at 10:01 am Permalink
Cudesni su tvoji putevi kojima masta hodi.Tvoji stihovi nisu teski od tuge ali su nostalgicni.Tvoje ceznje i nemiri lutaju prostranstvima proslosti trazeci buducnost.Odlicna poezija Sumiko.
Pozdrav!
15/04/2012 at 10:53 am Permalink
I tvoja pjesma predivna romantična iako sa dozom tuge.
jer ja sam obični prolaznik
sa ožiljcima na duši.