BiseriTankeLinije

Opraštamo li se od tjeskobe

Nepouzdan svjedok ne čita knjige

Ili sam ipak to ja

Nepoznanica sam sebi

 

U pitanju je ritmika dinamike

Svegled slad ponegdje upitna strast

Svetogrđe zazora, razor je identičan

Pravovaljanoj liniji, alat boja prljav

 

Dok prebiva zvijer na rijeci

Na onoj koja suviše vraća

I dok se u povratak mladim

 

Još da li sladim grizidiobe mističnih travki

Negdje u njedrima vremena

Sve je nekako ostalo u sjeni sivih patauljaka

 

Mir, spo-okoj, mirim dušu

Dijete razdragano, ljubim njene male stope

Ona je sve razlog što ostajem tu gdje

Suncokreti spavaju

 

Ne klatim klatno ure naviorene na koloture

Bruje, bruje zupčanici tih dana

Jer uz naviku redovno vadim cigarete

Iz tijesne tabakere, crna kava se peče

 

Kradem li ti Sveznajući

Bol titana ili divova, tko je krivac

Za sazrijevanja Anđela tamnih krila

 

Stopljeni smo u perivoj sadašnjosti

Ne nosimo kišobrane, mraz je djelomično zamro

Jabuka srama istih pukotina

Kao Ministarstvo straha iz kojeg sam ponikao

8 komentara za "BiseriTankeLinije"

  1. songfordead
    06/02/2020 at 11:44 pm Permalink

    hvala svima koji ste ostali što se trudite pročitati moju misao,, vremena imam kao i svatko drugi, dnevno 24 sata ali ne dovoljno za poeziju već za neke druge stvari koje su mi ,,bitnije,, od te poezije koja mi je sve u životu, hobi, strast, radost, hrana, gorčina, moj hram istine….
    nakon ove pjesme kao da sam osjetio tugu, u meni više nema prave riječi kojima bih opisao svijet u kojem živim, neke riječi su ,,krivo,, napisane ali meni se takve dopadaju,
    uvijek sam pazio na svaku riječ, zarez, slovo, nisam objavljivao dok nisam bio siguran da je to to

    a sada, tišina, ,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

    naravno čitamo se dok opet skupim hrabrosti,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

  2. Marija
    Marija
    07/02/2020 at 8:10 am Permalink

    Song, ja volim tvoje kodove. Ne upije se pjesma u dahu, nego se kod svake strofe zastane, a misli polete u mnogim smjerovima. Ima nešto Nostradamusove duše u tebi. Čini se da nas svih pomalo obuzima tuga jer ono što bi se trebalo promijeniti (poštivsnje života i rada svakog čovjeka) ne mijenja se. Ministarstvo straha još uvijek dobro plaća svoje službenike. No te male stope koje ljubiš moraju naći čišće i bolje staze od ovih kojima mi gazimo, a njen otac, poseban pjesnik, čije se neobične slike ne daju ni kopirati, pomaže u njihovom uređivanju. Brdo jabuka se kotrlja u tvom smjeru. Neka budu sočne:)

  3. Mihaela
    Mihaela
    07/02/2020 at 8:37 am Permalink

    Tvoji su spregovi riječi toliko originalni, da su neponovljivi. Nije se uvijek lako probijati kroz način na koji si izrekao misao, ali on intrigira i uvijek se nađe nešto što čovjek sam takvim osjeća. 😀

  4. Lav
    Lav
    07/02/2020 at 1:32 pm Permalink

    Ili sam ipak to ja
    Nepoznanica sam sebi

    Odlični, iskreni, mrak stihovi.

  5. boba grljusic
    boba grljusic
    07/02/2020 at 2:54 pm Permalink

    Ovo jest tvoj bIser i nije bitna ta tanka linija ,sačuvao si ga
    maestralno i neponovljivo .
    BRAVO

  6. katarinab
    katarinab
    07/02/2020 at 6:27 pm Permalink

    Song, hvala ti što si nam poklonio svoje pjesme koje su kao što Marija kaže “neponovljive” i uvijek me je razveselila svaka tvoja objava.
    Život nas ponekad udalji od onoga što volimo i da ponovim tvoje riječi što ti znači poezija “koja mi je sve u životu, hobi, strast, radost, hrana, gorčina, moj hram istine….”, i vjerujem da ću te opet čitati, jer sva ta poezija koju nosiš prelit će čašu. A život se posloži s vremenom i vratimo se istinskoj hrani za dušu, tvoji suncokreti će se opet probuditi.
    “Mir, spo-okoj, mirim dušu
    Dijete razdragano, ljubim njene male stope
    Ona je sve razlog što ostajem tu gdje
    Suncokreti spavaju”
    Svako dobro i do ponovnog čitanja lp!:)

  7. Kristian Svalina
    Kristian Svalina
    07/02/2020 at 6:31 pm Permalink

    Cuj ti Arsen Dedic (ministarstvo straha).

    Bas mi je lijepo citati tvoje spokojne ludosti.

    E to mi je trebalo.
    Hvala!

    Pjesma koju cu procitati jos nekojliko puta.

    Ah!

    LP

    Ako Bog da, uskoro rakija.

    Pozdrav!

  8. nives
    15/02/2020 at 12:36 am Permalink

    Tvoji stihovi protresu, probude i pomaknu me korak naprijed.
    Hvala na dozivljaju Song:)

    suncokreti

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.