To dijete u meni

 

Volim javu al’ živim za snove
Proživjeti život, avanture nove
Prkositi sudbini, izazivati sreću
Pa sto godina živjeti neću.

Želim; probati, vidjeti, znati
Za jedan trenutak sebe dati
Ne propustiti niti jedan dan
Uspjeti i moći živjeti san.

Ono što ne znam, želim naučiti
Ako je potrebno malo se mučiti
Raditi me nije nikada sram
Jer to volim, jer to znam.

Prkosit ću godinama što se nižu
Jer poput vodene bujice stižu
I sa sobom svašta dovuku;
Bolove u križima, reumu ruku.

Mislim da neću brzo ostariti
Jer djetinjasta ću zauvijek biti.
Promijenit se neću,i ne bih htjela
Jer sam dijete u sebi previše zavoljela.

Iako prečesto stojim na mjestu

Kao da gacam u životnom tijestu.

21 komentar za "To dijete u meni"

  1. julija
    julija
    06/02/2020 at 11:45 am Permalink

    Mislim da neću brzo ostariti
    Jer djetinjasta ću zauvijek biti.

    Volim kada u zrelom, učenom i mudrom čovjeku ugledam i zaigranost djeteta, koje snove zna ukomponirati u život. 🙂

  2. Lav
    Lav
    06/02/2020 at 12:23 pm Permalink

    Ono što ne znam, želim naučiti
    Ako je potrebno malo se mučiti
    Raditi me nije nikada sram
    Jer to volim, jer to znam.

    Dok čovjeka zanima svijet.oko njega, ima dušu djetetet.a u najboljem smislu te riječi. Pozdrav, Suzana!:)

  3. Suzana Marić
    Suzana Marić
    06/02/2020 at 1:20 pm Permalink

    Ja volim dozvati to dijete u sebi i družiti se s njime svako malo, jer ponekada postanem dosadna sama sebi.

  4. Suzana Marić
    Suzana Marić
    06/02/2020 at 1:21 pm Permalink

    Slažem se s tobom ,Lave! Pozdrav ti leti:)

  5. katarinab
    katarinab
    06/02/2020 at 7:21 pm Permalink

    Suzana, bravo! Uz tebe sam i često se pitam: kako ovi seriozni ne dosade sami sebi? Sve je ljepše gledano dječjim očima.
    “Želim; probati, vidjeti, znati
    Za jedan trenutak sebe dati
    Ne propustiti niti jedan dan
    Uspjeti i moći živjeti san.”
    Lp!☺

  6. Mihaela
    Mihaela
    06/02/2020 at 8:46 pm Permalink

    Ima ljudi čiji duh ne stari, koji se do poznih godina šale, smiju, igraju i raduju životu. Čak su i najveći znanstvenici u svojoj osnovi ponekad ostali dijelom dvoje duše djeca. Sjetih se Tesle koji je, dok su ga čekali da primi neku nagradu za svoj rad, na trgu hranio golubove. A njegovo uživanje u Faustu je posebna priča.

  7. AnjaL
    07/02/2020 at 12:31 am Permalink

    Suzi, tvoja me pjesma razveselila i podsjetila na ovu pjesmu Enesa Kiševića.

    VELIK KAO DIJETE

    Znaš li što ću ja postati
    kada odrastem,
    za tvoju ljepotu, svijete?

    Ja kada odrastem
    jako veliki,
    ja ću postati dijete.

    Najljepše je kad odrasteš,
    a ostaneš dječji stvor,
    pa svi misle da si velik
    zato što si profesor.

    Što si doktor od imena,
    stručnjak za rakete –
    a ne znaju da si velik
    zato što si dijete.

    Možeš biti pilot, rudar…
    slavni pisac knjiga –
    djetetu je svaki pos’o
    lagan kao igra.

    Ma nosio ja u glavi
    i sve fakultete,
    kad odrastem jako velik,
    ja ću ostat’ dijete.

    Enes Kišević

  8. Mihaela
    Mihaela
    07/02/2020 at 8:51 am Permalink

    Ma nosio ja u glavi
    i sve fakultete,
    kad odrastem jako velik,
    ja ću ostat’ dijete.

    Jedan je novinar lijepo napisao da je Kišević zrelo dijete XX. stoljeća:)

  9. gabi
    07/02/2020 at 9:48 am Permalink

    Zapravo je velika zrelost spoznati i prihvatiti to dijete u sebi. Takvi ljudi, bez obzira na dob, spremni su za rast, napredovanje, stvaranje i na taj način obogaćuju sebe ali i svijet oko sebe. Zato Suzana, živjelo to dijete u tebi još dugo, dugo! Lp.☺

  10. boba grljusic
    boba grljusic
    07/02/2020 at 3:02 pm Permalink

    ostani takva zaigrana i znatiželjna ,pozdrav ti leti uz veliki dječji osmijeh!

  11. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 3:28 pm Permalink

    Slažem se s tobom ,Katarina. Uvijek mi je draže društvo vrckavih ljudi, nego “betonskih stupova” , kako kaže moja kći . Veliki zagrljaj ti šaljem i ugodan dan želim 🙂

  12. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 3:34 pm Permalink

    Miha, koje gluposti ja izvodim ,ni dijete mi nije ravno 😉 Odat ću vam tajnu, nema mi dražeg, nego bosa stati u lokvicu nakon ljetnog pljuska 😉 To je moj ritual, taj dodir između vode, zemlje i mene. Da. Ja sam jedno veliko dijete 🙂 🙂

  13. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 3:35 pm Permalink

    Anja draga, hvala ti za ovu divnu pjesmu. Pozdrav ti šaljem 🙂

  14. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 3:36 pm Permalink

    Hvala najljepša, Gabi! Čuvat ću ga i njegovati do god budem mogla 😉

  15. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 3:37 pm Permalink

    Bobo, trudit ću se , to je sigurno! Zagrljaj ti šaljem 🙂

  16. Kristian Svalina
    Kristian Svalina
    07/02/2020 at 6:33 pm Permalink

    U meni je dijete sve mladje….
    Hvala ti na ovim stihovima, malopuno me podsjeca na mene!

    LP

  17. Mihaela
    Mihaela
    07/02/2020 at 8:40 pm Permalink

    Citirat ću Gabi jer tu misao valja zapamtiti:)

    Takvi ljudi, bez obzira na dob, spremni su za rast, napredovanje, stvaranje i na taj način obogaćuju sebe ali i svijet oko sebe.

  18. Lav
    Lav
    07/02/2020 at 8:46 pm Permalink

    Uživao sam čitati ove komentare. Pridružujem se onima koji …
    Ma nosio ja u glavi
    i sve fakultete,
    kad odrastem jako velik,
    ja ću ostat’ dijete.

    Enes Kišević

  19. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 8:57 pm Permalink

    Hvala tebi, Kristijane na pažnji i lijepom komentar 🙂

  20. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 8:59 pm Permalink

    Miha, ja sam još uvijek spremna učiti. Radoznalost i želja za znanjem i istraživanjem je nepresušna. Raduje me što sam probudila dijeliće djeteta u svima . Ugodnu večer vam želim 🙂

  21. Suzana Marić
    Suzana Marić
    07/02/2020 at 9:00 pm Permalink

    Hvala najljepša, mornaru. Mirno more ti želim 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.