osjetiš li mekoću ispod stopala
dok hodaš oštrim kamenjem
u visine
do krune bitka i mrtve tišine
ne, to su moji dlanovi probodeni
ali ne brini
bol je potrebno trpjeti
osjetiš li čarobnu livadu punu cvjetova
ispod potiljka dok ti žeđ gasi rosa
natopljena nektarom sna
osmjehom lica i kovrđave kose
ne, to je moje tijelo probodeno
ali ne brini
bol je potrebno trpjeti
osjetiš li na trenutak molitvu u suzama
lice dlanovima prekriveno
na postelji mekoj
dok lomiš zvuk krvi u venama
ne, to je moje srce probodeno
ali ne brini
bol je potrebno trpjeti
ako osjetiš da me nema u vjetru i kišama
ledenim snjegovima i procvalom cvijeću
među zvijezdama
kao inje na tvom prozoru
to je moj život proboden bolima
ali ne brini
više neću postojati niti bol trpjeti
Suzana Marić
01/03/2013 at 10:05 pm Permalink
KRASNO!
02/03/2013 at 1:11 am Permalink
ako osjetiš da me nema u vjetru i kišama
ledenim snjegovima i procvalom cvijeću
među zvijezdama
kao inje na tvom prozoru
to je moj život proboden bolima
ali ne brini
više neću postojati niti bol trpjeti
pozdrav
02/03/2013 at 6:29 am Permalink
sunčano dobro jutro očarani….Blanka…sumiko..pozdrav 🙂
02/03/2013 at 10:10 am Permalink
Tvoju misao-bol je potrebno trpjeti, povezujem s Vidrićevom; nema velike umjetnosti bez velike boli. I ljepota umjetnosti češće je vezana uz bol nego uz bilo koju drugu emociju.Lijepa je pjesma i ljubavna i misaona. Veliki pozdrav 🙂
02/03/2013 at 10:43 am Permalink
🙂 😉 sunce na prozoru….hvala Marija
02/03/2013 at 6:40 pm Permalink
Odlična pjesma Mimi…
Baš je nekako posebna.
LP
02/03/2013 at 6:52 pm Permalink
che che Kristian…lijepi pozdrav
02/03/2013 at 7:32 pm Permalink
ali ne brini
više neću postojati niti bol trpjeti
nemoj tako, puno pozdrava, sfd