I posljednji val u visinu propet

Pred sumrak se o obalu razbi.

Miruje more. Bonaca je opet.

Slušam tišinu i divim se glazbi.

 

Odnekud miriši borova šuma

Za zrak se hvata ljepljiva smola

Sunce poput velikog agruma

Krvari po kamenu starog mola.

 

Pogled leti prema svjetioniku

Galeb je na vrhu svjetlećeg tornja

K’o da vidi anđele i rajsku sliku

K’o da nebo nije granica gornja.

 

Dozivaju me glasovi moga roda

Iz nekog zakutka srca ili uma.

Ni daška vjetra. Miruje voda.

Na smolu miriše borova šuma.