-Vidim Marko već si se upoznao sa mojom
rođakinjom Iris.

-Jesam ,jako lijepo pjeva tvoja rođakinja ,nego mi idemo malo slaviti Božić u
vikendicu kod Igora želite li ići sa nama?

-Ja bih rado ali Iris vozi pa neka ona odlući.

Iris je bilo neprijatno odbiti poziv i uskratiti Miji radost druženja sa
prijateljima pa je rekla

-Idemo ,samo će me netko morati voditi jer ne poznajem ovaj kraj.

-Ja ću voziti polako a vi vozite zamnom ,rekao je Marko i otišao do svog
automobila.Krenuli su sporo, očišćenom cestom ali vrlo uskom, kroz predivne
vinograde sve do šume u podnožju planine.Iris se učinilo da su se vozili daleko
kroz bespuće dok se nisu zaustavili u naselju sa nekoliko brvnara.Naselje je
bilo smješteno podno litice okruženo crnogoričnom šumom, za Irisine oči prizor
kao iz nestvarne bajke.

Sve brvnare bile su osvijetljene i iz njih se čuo veseo smijeh sretne
mladosti.Marko je zaustavio automobil na očišćenom parkiralištu i Iris se sparkirala
do njega.Svi troje izašli su iz automobila ,Marko je uhvatio djevojke pod ruku
i poveo ih do brvnare,od markovog dodira Iris je osjetila lagani drhtaj, htjela
je povući ruku ali znala je da bi Marko to mogao krivo protumačiti zato je
ostavila Marku da ih vodi.Ušli su u brvnaru u kojoj je bilo već tri para mladih
i jedan simpatičan plavokos mladić.

-Dođi Iris da te upoznam sa svojim prijateljima,rekla je Mija i povela je od
jednog do drugog para, rukovala se i upoznala sa svima a onda je došao red za
upoznavanje sa plavokosim mladićem

-Ovo je Ivor, moj dečko, rekla je Mija

-Drago mi je ja sam Iris ,Mijina rođakinja.

-Znam sve o tebi ,pričala mi je Mija i točno te je opisala.

Društvo se Iris učinilo ugodno ,smjestili su se za stol na kojem je bilo različitih
jela,kolača i pića.Večerali su ugodno čavrljajući, Iris se učinilo kao da ovo
ugodno društvo poznaje godinama.Marko je sjeo pored Iris i s vremena na vrijeme
sa smješkom je pogledavao .