Bila je to soba s pogledom u koju naišla je sreća, udomljena zbog pogleda i žeđi. . Držali smo je čvrsto, u spojenim rukama, primaknuti jedan drugome u vrelini dana, u besanim noćima pokriveni vrućim šaptom riječi vječnosti jedine ljubavi. . Na naš mali prozor često […]
Kategorija > Ljubavna
Ivica Kesić “Od zore do sutona”
Oči njene sretoh u treptaju zore koji košmar noći sa čela mi briše i svijetli mi pute od strasti što gore na kojima bludni sni me ostaviše. . U nitima jutra oćutih joj usne pa mi vratom klize drhtaji miline i […]
Petar Šitum “Umjetna inteligencija”
Pišem pjesmu, bla – bla o prirodi i cvijeću la – la . O noći dok šetam tihom ulicom sa svojom malom kujicom . Hoćeš li da ti napišem slobodnim ili vezanim stihom tvojim ili nekog velikana stilom […]
Ankica Biskupović “Kao cvijet prema suncu”
Bila je jutarnja svjetlost kad ju je prvi put ugledao. Nije znao njezino ime, ali znao je da će ga jednom izgovoriti kao molitvu. Stajala je među ružama, a vjetar joj je dirao kosu kao da i sam želi biti bliže. „Tko si ti?“ upitao je tiho. Ona se nasmiješila. „Netko tko prolazi.“ Ali on […]
Petar Šitum “Mjesečeve uspavanke”
U šapatu nevidljivog u jeziku tame razgrćeš tihe pukotine kroz koje prolazi beskraj i zacijeluješ ožiljke preko razdvojenog prostora blizine koja pamti dodir svoje izgubljene mladosti . Bila si tajanstvena katedrala, glasnici dubina koji nose poruke iz tajanstvenih svjetova tvoji su zvonici koji pjevaju vječnost […]
Jagoda Sablić “Samo vjetar istinu zna”
Tiho, tiho, sve tiše, Samoća u meni diše. Jastuk mokar od suza, Srce slomljeno od boli, Plačem. Pitam se :“Da li me još voli“? . Vjetrić kao lahor kroz Prozor uđe. Dolepršaju i padnu na Jastuk dvije latice crvene Ruže. Stavljam ih na dlan. […]
Nikola Šimić Tonin “Narodna o dami i seoskom pjesniku”
Ima jedna žena crna ima jedna suknja plava s pokretom ko u srna s očima ko da spava. Jedna žena tek stvorena pa mu srce svo ozebe a ne sluti da je njena riječ nož što srce grebe. Ima djevojka na balu gle, dok glazba sneno svira nije htjela da sandalu […]
Rijad Arifović “Željo moja najveća”
Brojim do deset pa počinjem da dišem ovaj vazduh koji ima ukus sjevera Uzimam olovku i počinjem da pišem, tek onako, da loše misli otjeram I brojim dane, brojim loše godine što kače se za mene ko’ limeno ordenje Napolju je mećava, a srce mi prokišnjava Još se i sad prisjeća jednog davnog proljeća željo […]
Mile Lisica “Treba zbuniti jesen”
Spavao bih u tvojoj duši Noćas Treba zbuniti jesen Rasklopiti zglob po zglob Pustiti svež otrov da kaplje iz oka Neka kaplje tanko po krovu Neka gužva pod kožom ulice . Treba Treba ozdraviti našu bol Bluz tek opalog lišća . Biti samo jesen […]
Ankica Biskupović “Srce koje šuti”
Sjedio je uz prozor dok je večer polako padala. Nije govorio ništa, ali u njegovoj tišini bilo je više riječi nego u tisuću rečenica. Srce mu je kucalo nemirno, kao da želi nešto reći, a ne zna kako. „Zašto šutiš?“ upitala ga je. On se nasmiješi. „Jer ono što osjećam ne stane u riječi.“ […]
