Gutaš, trpiš, gledaš, šutiš i onda se nešto razbije u tebi. U jednom trenutku shvatiš da si sam i da te nitko ne razumije. . Okrećem se oko sebe… Ta praznina nepripadanja zjapi kao ponor pod nogama mojim. Hvatam se za poneku riječ, oblikujem nadu od mjehurića koji nestaju pod dodirom. . Tko sam i […]
Kategorija > Misaona
Zoran Hercigonja “Celuloza kojom smo otirali suze”
Suze su uvijek spremne na potresnu sudbinu čovjeka. S bijelim rupcem kao zastavom predaje, život nove donosi dane. Skupljamo rosne kapi svojih očiju u bijele maramice šaljući u nebo isparilu dušu krupnih kondenziranih kapi. Svatko ubire ono najbolje u suzama kada život otpuhuje lađe čovjekove. Ostavite na vrelom suncu i poletnom povjetarcu spremnike svojih suza; […]
Nikola Šimić Tonin “Atomi traženja na rubnici svijeta”
metafizika tla . tamo gdje si rođen određeno je stupnjem minutom i sekundom geografskom širinom i dužinom tu si rođen tu si naučio govoriti počeo disati jesti s toga tla piti vodu s toga izvora grijati se pod suncem na tome tlu . atomi traženja na rubnici […]
Suzana Marić “Moja poruka”
Sve te riječi: rabljene,otrcane, istrošene, stotinu puta ponovljene, pohabane od čestog korištenja,vise na mom tiramoluizmeđu požutjelih stranica i korica životom nagrizenih.Slažem ih po nekom redu. Ne po bojama ili veličini, nego nekom mom vizualnom šablonu.Možda ih ugledaš, pa ti se svide,ali molim te, ne uzimaj ih!Ne prisvajaj ih za sebe!Ja sam ih slagala, ja sam […]
Milica Ristić “Ne mora”
Ne mora svak da dobro ti pamti, nisu ni sva čuda- čudnovata, nije ni svetlo, samo dok plamti, nema ni rasta, bez sunovrata. . Ne mora fer svaka igra biti, sve dok igraš, svoje sreće radi. U porazu, nemoj suze kriti, ustaj! Neko se na tebe kladi! […]
Spomenka Krebs “Slojevi istine”
Gledam u kamen gdje prst je pisao, deset riječi da nam dušu spase. Al’ čovjek je, sestro, slojeve izmislio, da se mali klanjaju, a veliki krase. . Za male su zakoni okovi od gvožđa, strah što u kosti utjeruje mrak. Za velike, zapovijed je tek […]
Suzana Marić “Polomljena grana”
Kao sjena u mraku ja nemam boju, stojim nijema dok me vjetar briše nitko ne čuje tihu bol moju, niti vidi kako mi oči vlaže kiše. . Gomila prolazi, lica su znana, al’ nitko ne zastane onako usput. Ja sam samo polomljena grana, što u samoći traži svoj tihi kut. . Nikoga nema da […]
Ankica Biskupović “Riječ koja ostaje”
U tišini večeri, gdje misli se gase, ostaje riječ što ne traži glase Ne vidi se, a u srcu traje, kao trag što vrijeme ne daje . Sve što prođe, nestane lako, ljubav, snovi — i boli svakako, al’ jedna riječ, iskrena, čista, u duši […]
Spomenka Krebs “Bjelilo”
Sve je utihnulo pod tim teškim, mliječnim pokrovom, pod pejzažom što ne trpi ni sjenu, ni trag, ni grijeh. Besprijekorno bjelilo, hladno i vječno, poput dlana koji briše sjećanja i dječji smijeh. . Nema ovdje glasa, nema više […]
Suzana Marić “Mozaik jedne tišine”
POSVETA MOJIM KAMENČIĆIMA Ove retke posvećujem svakom kamenu koji se našao na mome putu. Onima koji su me spotaknuli, jer su me naučili kako ustati. Onima koji su bili teški, jer su mi ojačali ruke za pisanje. I onome najvećem, kamenu tišine, jer je postao temelj moga unutarnjeg hrama u kojem nastaju najljepši zvuci. Hvala […]
