Vrijeme je rijeka divlja i prosta Bez obala… bez ijednog mosta I nitko ne zna kad ona posta Ni kad će joj divljanja biti dosta. . Vrijeme je rijeka divlja i mutna Što dane i noći bez milosti guta Rušeći brane sa svoga puta; Prkosi svemiru obijesna, ljuta… . Vrijeme je rijeka varljivog sjaja Što […]
Kategorija > Misaona
Suzana Marić “Tiha prijateljica”
Ne dolaziš bučno, ne lupaš vratima, sjediš tiho kraj uzglavlja kao stara prijateljica. . A ja, ne odlazim u noć crnu, šapućem ti. Samo spuštam teške vijeđe, jer su mi koraci teški od umora. . Imaš ruke mirisne po lavandi, oči koje sve vide, a ništa ne osuđuju. Popravljaš mi jastuk, skidaš teret s prsa […]
Ankica Biskupović” Savjest kao posljednji dom”
Možemo prevariti ljude i zakon, katkad čak i vlastito sjećanje, ali savjest ima neobičnu naviku vratiti ono što smo uredno spremili u zaborav. Ne dolazi uvijek kao kazna; katkad se javi kao miris, davno nečujna pjesma, nečije ime ili kuća pokraj koje slučajno prolazimo. Odjednom više nismo starac na ulici, nego ponovno onaj mladi čovjek […]
Suzana Marić “Moje drugo JA”
Upoznao me nisi jer u meni se krije žena koja ne plače više koja ne prašta tvoje pogreške. . Poznaš me kao onu koja na sve kima glavom koja pristaje na trpljenje pristaje biti nevidljiva… Moje drugo JA se rodilo iz plamena poput Feniksa okupano suzama, očeličano boli opasano snagom i vjerom u postojanost i […]
Jasmila Talić Kujundžić” Ptica bez jata”
Nakon što sam u svijet svoju fikciju pustila Mnoga lica nisu ni riječ izustila Stvarnost se još više od mene udaljila U kutijicu svojih knjiga sam se umanjila Kao moljac grickajući hiljade stranica Lepršajući po nebu kao plaha ptica Koja nijednom jatu ne pripada Čije srce potiho strada Ne mogavši pobjeći od svoje biti Ne […]
Jednost
Sve je u Jednosti. Ništa izvan nje nije. Jednost u svemu je i kad od nje sve se krije. . Jednost obnavlja svako biće. U svakom ona je svjetlo, otkriće. . Izdigni se iznad oblikâ i sjena. Visoko il’ duboko, istina […]
Ankica Biskupović “Kamen, kruh i svjetlo”
Ivana Brlić-Mažuranić pokazala je koliko simboličke dubine može ponijeti običan svijet kada priroda, dom, ognjište i put postanu više od prostora. U takvu čitanju i najmanja stvar poprima gotovo mitsko značenje. Kruh tada više nije samo hrana, nego znači: čekam te. Svjetlo na prozoru govori: još imaš kamo doći, a ključ poručuje: još pripadaš. A […]
Spomenka Krebs “Izvan stada”
Gledam dolje u dolinu. Tamo dolje prolazi stado. Beskrajna struja tijela koja se slijepo kreću naprijed, korak po korak, vođena udobnošću i željom da se nikada ne ističu. Bilo bi tako lako sići dolje. Svrstati se u red. Zamijeniti vlastiti glas za jednolično blejanje mase. U stadu nema sumnje. Nema usamljenosti, nema egzistencijalne boli ni […]
Spomenka Krebs “Anatomija istrebljenja”
Kažu, previše nas je na Zemlji, sprema li se istrebljenje? Crtaju hladne granice i broje tijela, a ja im ne vjerujem. Dok stvaraju robote da nas zamijene, i strojevima prepuštaju našu sudbinu, oni rađaju strah iz suhih brojki, misleći da mogu ugasiti ljudsku dušu. Vrt što u svjetlu podrhtava, u plavo uronjen, u crvenom usplamtio […]
Vlasta Sumarev “Shrvano”
Neke su riječi brutalne Promiskutetne Napisane Mijenjaju formu Izgovorene Pomno biraju Kojom će nijansom Obojiti odgovorna čula Dojmiti se Osujetiti Krivotvorinu Percipirati Original Projicirati značajnu Interpretaciju Pojmiti istinitost U opscenom trenutku Poglavlja Narušenog Ega I tu “popušiš” dimne Signale Prečuješ opasnost U bubnjanju sljepoočnica A svi su efektori uzrujani Kontradiktorni Sijevanjem munji Istaknuti sumnjom Ipak […]
