Stoletja v tvoje rime so vkovana; že v davnih časih je sicilske šole Lentino prve tam skoval “parole”; za večnost tebi forma je podana.                            . Umetnost brez oblike je le šala, utrip le časa, ki izginja v morju, večerna zarja daleč na […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kad proljeće prošapuće u mladom lišću stihove poezije ne prisluškujem ja njihov pjev . Nijema sam .

Pročitaj cijelu poeziju

Hej, samo da te pozdravim… Znaš, sada sam drugačiji, nego što sam bio prije, ničiji… Samo, sada se malo više mrzim.

Pročitaj cijelu poeziju

Raspeta sam na križu Umorne kamene stijene, Pramenovi kose drhte na povjetarcu Lagano poput lišća. U svojoj utrobi nosim pticu Što pjeva šapatom Da se čuje šum  orgulja Kroz porozne i šuplje stijene.                 . Šumske orgulje Svakim trenom zvuče Novom skladbom ugođenom prirodom.         […]

Pročitaj cijelu poeziju

Jedan pauk već duže pogađa moje vrijeme. Zna da ću se slomiti i čeka da može dopuzati, pojuriti na mene…

Pročitaj cijelu poeziju

Ljudi, ne činite svoja životarenja – gordo nesnosnima.

Pročitaj cijelu poeziju

Sonet je posvečen Francetu Prešerenu, rojenemu na današnji dan.                         . Mar res se sen preteklosti prebuja, da strl pečat poti bo nepovratne – z močjo odmevov srčnosti takratne sprostila v čas se bo sonetov struja.

Pročitaj cijelu poeziju

Nema slave, nema svjetla, kad lijes se zatvara… . …Svi te izbjegavaju, ali srdačno, naravno, o tebi, kao pacijentu šapuću; “Pogođen je čudnom bolešću, nešto virusno, ili bilo što dosadno, pričati o tome previše je neugodno…””

Pročitaj cijelu poeziju

Sjećam se,…, kad sam mogao ulicama teći, kad je sve što sam trebao učiniti, bilo tintu na papir dodirnuti, i svijet je rođen, svijet neki novi.

Pročitaj cijelu poeziju