Ponekad još napišem pjesmu ljubavnu pjesmu koja nikome ne pripada pjesmu bez adrese.
Kategorija > Tuga
Kako da ti kažem
Sjećaš li se kako su prozori ovoga grada svijetlili dušama sretnih ljudi? I sve je bilo nekako jednostavno, lako i ljudski.
Pod kožom
Sjećaš li se bilo je proljeće svud oko nas rasprostrle se livade lelujale su tanke vlati trave u mirisu i bojama nas su krile,
Soba tišine
Ako si već ušao u moj život bučno Svojim dolaskom donio si u nasljeđe nemire koji u stopu prate me pa mi jastuke vlaže kišama tuge. Izađi,otvori širom vrata ta što ostavio si odškrinuta da pobjeći možeš ako ljubav osjetiš. To što si u ovoj sobi samoće tražio tu sada sigurno naći nećeš kroz pukotine […]
Farizej spram srca
Ne,nemoj me ništa pitati pokušaj iz moje šutnje čitati to što razum ti želi reći dok srce još sniva o sreći.
Ne diraj Dušu moje Majke
u svakom slovu, sve što pišem Ona je uz mene ne uvjeravajte me u ništa drugo to su riječi u kojima sam odrasla Njenim srcem stvorena njedrima hranjena i dušom čistom
Rekao si mi
U križ moj ti si ukucala čavao i dala znak da povorka krene te crne vrane i te gladne hijene da uzmu sve što osta od mene. *
da još jednom drhtimo od ljubavi
Drhtali smo zagrljeni noću zvezde su kišile trava je sjala nadali se da će trajati večno igra još jedan dodir srca hoću još jedno tvoje prosipanje mašte nad usnama od korala.
