Ponekad još napišem pjesmu ljubavnu
pjesmu koja nikome ne pripada
pjesmu bez adrese.
Ni imena nema moja pjesma.
U dronjcima, sama, nevesela
tuđu sreću osluškuje.
Sjedi sjetna na riječnome sprudu
riječ za riječju u rijeku baca.
Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi.
katarinab
Marija
09/04/2013 at 8:21 pm Permalink
Predivno, stihovi ko stvoreni za ‘poruku u boci’ 🙂
09/04/2013 at 8:22 pm Permalink
Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi
sve putuje nekud pa tako i pjesme, tužne, ljubavne, optimistične, one imaju svoj izvor, svoj put i svoje utočište.
predivna pjesma, pozdrav Mare !
09/04/2013 at 8:53 pm Permalink
Ljuban nikad ne umire. Ima adresa, ima, ima i onda kad nam se čini da je izblijedjela, a nije, samo se od mladosti udaljujemo, putujemo. Na tom putu nastaju pjesme.
Dotaklo me “Ponekad još napišem pjesmu ljubavnu”
Dobra je “Ni imena nema moja pjesma.” Jer ona je sama ime kao rezultat pjesničkog nadahnuća.
“Prikačilo” mi se u vidno polje pa ga nekoliko puta čitam-gledam, a glasi… iako blijedi: “Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi”.
Imam pregršt pozdrava, najljepši sam odvojio za tebe 🙂
09/04/2013 at 8:53 pm Permalink
Prva riječ, pa… eto ljuban umjesto ljubav!
09/04/2013 at 8:59 pm Permalink
nekad mi se cini da tebe slobodni stil sputava. kao da se bojis lirskog opisa jer nema rime da sve to drzi skupa.
dojam koji na mene ostavlja ova pjesma: pjesnik/inja na rijecnoj obali punoj oblutaka sivo plavih, umorna od svega, ogorcena na inspiraciju tj manjak iste baca kamencice pomalo tuguje, pomalo psuje 🙂
simpaticna pjesma.. inspirativna 🙂
09/04/2013 at 9:16 pm Permalink
Hvala dečki na komentaru.:D
Ilu, ne sjedi autorica na sprudu nego pjesma 🙂
09/04/2013 at 9:51 pm Permalink
Pjesma zapravo ne treba nikoga
sama se rađa, sama poteče, bez adrese, bez mora u koje se mora sliti,
sama sebi je dovoljna, a pjesnik je medij
Tako ja to doživljavam
Pozdrav Veliki 🙂
09/04/2013 at 10:28 pm Permalink
Pozdrav Aljoša. I ja imam takav stav, autor je medij. 🙂
10/04/2013 at 5:27 am Permalink
kao što je rekao Mario…za poruku u Boci 🙂
pozz newe
10/04/2013 at 5:56 am Permalink
Hvala Newe. U bocu pa neka luta 😀 😀
10/04/2013 at 6:12 am Permalink
Kao riječi koje možemo baciti,bilo bi zgodno da možemo i tugu strpati u neku boci i poslati nizvodno.
Sunčani pozdrav!
10/04/2013 at 7:53 am Permalink
i ne treba joj ime ,ovako ima nebrojeno ,imena ,sjajno !
10/04/2013 at 12:05 pm Permalink
… kao put bez povratka, odlazak bez dolaska, mir bez nemira i suza bez plakanja…
10/04/2013 at 12:15 pm Permalink
Cure, hvala. 🙂
12/04/2013 at 8:16 pm Permalink
tvoja je podsjeti na moje putnike ili vojnik bez adrese
ugodnu noć želim
naranče