Bez imena

Ponekad još napišem pjesmu ljubavnu

pjesmu koja nikome ne pripada

pjesmu bez adrese.

 

Ni imena nema moja pjesma.

U dronjcima, sama, nevesela

tuđu sreću osluškuje.

 

Sjedi sjetna na riječnome sprudu

riječ za riječju u rijeku baca.

Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi.

 

 

 

15 komentara za "Bez imena"

  1. Mario
    09/04/2013 at 8:21 pm Permalink

    Predivno, stihovi ko stvoreni za ‘poruku u boci’ 🙂

  2. Jim Corbet
    09/04/2013 at 8:22 pm Permalink

    Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi

    sve putuje nekud pa tako i pjesme, tužne, ljubavne, optimistične, one imaju svoj izvor, svoj put i svoje utočište.
    predivna pjesma, pozdrav Mare !

  3. mirko1
    09/04/2013 at 8:53 pm Permalink

    Ljuban nikad ne umire. Ima adresa, ima, ima i onda kad nam se čini da je izblijedjela, a nije, samo se od mladosti udaljujemo, putujemo. Na tom putu nastaju pjesme.
    Dotaklo me “Ponekad još napišem pjesmu ljubavnu”
    Dobra je “Ni imena nema moja pjesma.” Jer ona je sama ime kao rezultat pjesničkog nadahnuća.
    “Prikačilo” mi se u vidno polje pa ga nekoliko puta čitam-gledam, a glasi… iako blijedi: “Putuju rijekom riječi pjesme koja blijedi”.

    Imam pregršt pozdrava, najljepši sam odvojio za tebe 🙂

  4. mirko1
    09/04/2013 at 8:53 pm Permalink

    Prva riječ, pa… eto ljuban umjesto ljubav!

  5. Iluzija
    09/04/2013 at 8:59 pm Permalink

    nekad mi se cini da tebe slobodni stil sputava. kao da se bojis lirskog opisa jer nema rime da sve to drzi skupa.
    dojam koji na mene ostavlja ova pjesma: pjesnik/inja na rijecnoj obali punoj oblutaka sivo plavih, umorna od svega, ogorcena na inspiraciju tj manjak iste baca kamencice pomalo tuguje, pomalo psuje 🙂

    simpaticna pjesma.. inspirativna 🙂

  6. Marija
    09/04/2013 at 9:16 pm Permalink

    Hvala dečki na komentaru.:D
    Ilu, ne sjedi autorica na sprudu nego pjesma 🙂

  7. Aljosa
    09/04/2013 at 9:51 pm Permalink

    Pjesma zapravo ne treba nikoga
    sama se rađa, sama poteče, bez adrese, bez mora u koje se mora sliti,
    sama sebi je dovoljna, a pjesnik je medij

    Tako ja to doživljavam
    Pozdrav Veliki 🙂

  8. julija
    09/04/2013 at 10:28 pm Permalink

    Pozdrav Aljoša. I ja imam takav stav, autor je medij. 🙂

  9. newenka
    10/04/2013 at 5:27 am Permalink

    kao što je rekao Mario…za poruku u Boci 🙂
    pozz newe

  10. Marija
    10/04/2013 at 5:56 am Permalink

    Hvala Newe. U bocu pa neka luta 😀 😀

  11. tulipan
    10/04/2013 at 6:12 am Permalink

    Kao riječi koje možemo baciti,bilo bi zgodno da možemo i tugu strpati u neku boci i poslati nizvodno.

    Sunčani pozdrav!

  12. boba grljusic
    10/04/2013 at 7:53 am Permalink

    i ne treba joj ime ,ovako ima nebrojeno ,imena ,sjajno !

  13. ShadowOfSoul
    10/04/2013 at 12:05 pm Permalink

    … kao put bez povratka, odlazak bez dolaska, mir bez nemira i suza bez plakanja…

  14. Marija
    10/04/2013 at 12:15 pm Permalink

    Cure, hvala. 🙂

  15. songfordead
    12/04/2013 at 8:16 pm Permalink

    tvoja je podsjeti na moje putnike ili vojnik bez adrese
    ugodnu noć želim
    naranče

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.