Metastaze apneje- ubijaju mi proljeće. Prekid je komunikacije onaj njihov vrli rezime. Za iskovati propagande – prvi su uz hipotermije. Ali što onda, uopće preostaje – kada oštroumnost zakaže? Tek prešutne koherencije, performans melodrame?!
Kategorija > Uncategorized
Milan Janković “Ja sam dar svojih blagoslova”
Ja sam stanovnik želuca, koji nije mogao hodati bez mramornog srca. Ja sam dvoruki, dvooki i ušati, nesebično i sebično, pola čaše podignuti. Ja sam označena stigma osramoćene i svete ruže, koja je namamila ose. Ja sam „Dočekani“ milovanjem toplog vjetra, i povijen pokrovom mrtvih i njihovih djela. . Ja sam dar svojih blagoslova… . […]
Spomenka Krebs “Pečat Tihe Vučice”
Neka vjetar osluškuje zidove, neka prodre u svaku pukotinu. Može ukrasti dim i riječi, ali nikada neće dosegnuti jezgru leda i vatre. Stvaram tišinu duboku poput oceana, prostor ispod mora gdje vjetar ne puše. Tamo, u oku oluje, čuvam “Plesnu iskru” – neviđenu, nečuvenu, nedodirljivu. Vjetar može sve nositi, ali ono što je najvažnije ostaje […]
Rijad Arifović “Tragač sreće”
Budi tu Na putu kroz vrijeme strpljiva i svjesna prolaznosti Kao stranac u noći zagrli me svojim pogledom putujući od stiha do stiha Budi tu Nemoj stati zapjevaj, pošteno od srca, o dobrim danima uhvati povoljan vjetar i napusti prozor svog djetinjstva, kao ptica koja približava nebo noseći svoju čežnju, kao neku sitnicu Budi tu […]
Lorena Galeta “Zemlja snova”
Truplo puno emocija, ali davi me praznina.. Nikada iole cijenjena- inicijativa bez pokrića. Kao ustrijeljena vučica -vidam rane bez ikoga. U bivši brak razočarana- ne puštam blizu lažljivca. Njegova mi mržnja ne treba – sama sam sebi neprijateljica.
Suzana Marić ” Zarobljena”
(Posvećeno Vesni Parun) I. Odavno se osjećam zarobljena Poput ledene siluete Pod vrelom kožom Nemoćna se izvući Osloboditi se te ljušture Što noge mi sputava Konopima nemoći . . Želim pobjeći iznutra Vriskom pozdraviti novu sebe Rođenu, preporođenu U inat gnjevu U inat srdžbi Suzama okamenjenim Danima neispunjenim Noćima besanim . . Bježim od sebe […]
Franjo Džakula “Dunavske perunike”
Neću te nikada odvesti na mjesto njihova ukopa. Ja se ne bojim od sebe, moja Iris. Ti…ti si sav moj strah. Tako ćesto ležim u prokletom blatu, blizu porušenog grada i slušam zvižduk željeza. Moja Iris! Spašavam se misleći na tvoje pozlatno bogatstvo vlasi i modre oči. I tada znam da me čekaš uvijena nadom. […]
Luca Mamić “Idemo na Mjesec”
Hajd’, idemo, moja rano mi na Mjesec polagano. Možda tamo sreće ima, da nas grli, da nam štima. Možda tamo nema rata, ni nepravdi, ni granata. Možda tamo ptice poje cvijeće cvijeta razne boje. Možda tamo nema noći pa je tamo lako doći po sve dane uživati nema noći, ne spavati. Na Mjesecu gnijezdo sviti […]
Danijela Ćuk “Mir u svijetu”
Kad bi barem u svijetu mir nastao, kad bi bar svaki rat prestao, ljudi bi sretniji bili, na tugu bi zaboravili. . Koliko je dosada bilo stradanja, uništenih života, izgubljenih nadanja, zar već nije dosta toga više, da ovaj svijet samo na bol i suze miriše. […]
Milan Janković “Prokockana vrijednost”
Odriješena usta polažem krivnji, režući im pokrete izgledom, poput pukotine, otvorenih rubova, otvorenih oštrica… kojima primjenjuje se sila, da rukama ih krvarim, ostavljajući otiske otiscima životnog vremena. . Dojam prema naprijed gleda prikucavanjem pogrešnih sudbina, dovodeći oči nevine do zabluda. I dok uznemirenost sazrijeva, u srcu nemarno, prsti sliježu svojim ramenima i pale svaki osjet […]
