Usne mi ne miruju Nemire šapuću Začudni pogled ponekad padne na njih dajući mi predah između dva šaptaja noću pokorno ušetaju u stihove jutrom se kao u proljeće vode svijetu otvaraju
Kategorija > Uncategorized
Prije no odvojiš riječ od sebe
Zaogrni je dahom za cijelo surov je svijet mogla bi te proklinjati zaklinjati usrećiti obilježiti prokazati mogla bi biti ti i svu te otkriti zapiši je dahom prepoznavat će te po njoj
umoran sam
Umoran sam od šaputanja kiši Umoran sam od reči i kada sam najtiši Umoran sam od ljudi i ptica Umoran od praznih ulica Umoran sam i to traje (Danas odmaram u tvojim očima)
dele me
dele me u očima drveća dele me ispod trava dele me pod jezikom dele me na dve kriške a ne znaju da si me celog ti odnela
Ljetne scene (lipogram)
Žeže, bez nebeske mrene. Krećem, bez neke želje. Vjeđe već žedne, žest ljetne žege steže.
indigo kiša
Noćas su škrti oblaci nema kiše samo poneka kap obučena u indigo sklizne u noć i ćuti Noćas su škrti oblaci kapi prazne ruke su mirne kao biljke i žedne i žedne Noćas su škrti oblaci kao ti i ja
Nisi od onih koje vara površ i pličina
Ne mogu te zavarati ruke ni umilni glas niti osmijeh nisi od onih koje vara površ i pličina
ljudska tuga
U nevažnom sada nevažno trajem naoblačen na svetlu i u tami ulice duge ostavljam puste neka drugi gaze njima Prestao sam biti ljubazan postao sam grublji između dva dana i patnje pitam se samo postajem li to zemlja ili sam već kamen ko zna svemu prolazi rok (Iz moje knjige “Dva metra tišine” )
