U sumrak na putu od pamuka sreo sam čovjeka koji je stihovima kovao sablje ukrašene čipkama riječima koje su mirisale na jabuke potapao španske lađe Ne rekosmo ništa šutnjom ispisasmo sonet na orahovom listu i spustismo ga u zelen ćup da kad sve prođe izlista u nekoj bašti
Kategorija > Uncategorized
Šaptači
Puna me usta prate puninom pucaju vrcajući šapat tik mi za vratom /ulične svjetiljke ne gore/ opet me slijedite zaplićete korak nije da se bojim samo mi dojadilo da molim
Nisi samo trava – iz zbirke ” Pisci, ljubav i ostale trice”
Nisi samo zemlja, nisi samo trava ti si pjesma duše i stih koji spava, ti si moje ljeto i dugačka zima nalazim te živa u naručju rima.
Jelen
Kap po kap ostavlja me život stihova moja su kob, ali ja nisam njihova istinu će reći dva slomljena roga to je put jelena, a ne igra Boga.
Sumrak u Granadi – iz zbirke “pisci, ljubav i ostale trice”
Goya: 3.svibnja 1808. Prado, Madrid Mirisale su smokve i masline u pliticama toga sumraka u Granadi.
Neizgovorene riječi
Riječi koje nismo izgovorili prosule su se i kao zvončići odzvanjaju pločnicima Slovo po slovo sakupljam ih i nižem ogrlicu koju si nosila oko vrata one večeri kad je samo kiša znala naše namjere Nisi daleko tu si negdje u predvečerje ljubavi lutaš pokislim prostranstvima Otimaš vjetru osjećaj slobode izbjegavaš zvijezde padalice i tople sobe […]
Mi
Nakon dugo mi nemoćnici pronašli smo vrata došavši do načina i sve ono što nemogosmo niti prošaptati nekom – nikom živom oslobođeni govorimo naglas jedno drugome
Tek na tebe mislim
Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan Možda zbog uspomena koje dogorijevaju,
Varljiva sjećanja
Tamo daleko na kraju duge April se umorno smiješi ulicama južnih gradova Vrijeme je modnih revija i velikih rasprodaja na kojima se mogu u pola cijene kupiti iznošene i iskrpljene priče iz djevojačkih soba Ne prodajem nasmiješenog psa ja sam tu sasvim slučajno prepuštajući slavu drugima u sjenci stare lipe družim se sa oblacima i […]
Dosanjah san
Očima da mi je znati zahvatiti kao rukama široko i duboko od krajolika začudno modrim bar malo uzdišem nad ljepotom on grli moje uzdahe Dosanjah san /netko me grli bezuvjetno/ Otišla sam A riječi su ostale
