Riječi njegove, od daha su tiše Hladni dodir, ledi mu dušu Čezne tijelo za suncem sve više Drhti nemir dok vjetrovi pušu. +
Kategorija > Uncategorized
Jesen je u meni
Jesen je u duši mi Maglovita, siva, Oblacima obrubljena. Nestalo je sunce ispod vjeđa umornih.
Čudan cvijet
Ja sam čudan cvijet na obali modre rijeke u zaboravljenoj zemlji Ja sam usamljenost vremena u moru zaborava Jer moja žeđ je duga i ne može je ugasiti zeleni ples talasa To je sudbina onih koji mnogo vole Moja ljubav nije rijeka ima ponore poput mora i plašt od talasa Ona je požar koji tinja […]
Odgovor
Kako si izdržala pitala si me Nikad nisam prestala biti tu i tamo između onog gdje jesam i onog gdje bih htjela bit prijetile su mi dubine i tma i misli se taložile čineći prepreku do dna priznavala sam kako ne umijem sa stvarnošću a sa snovima sam mogla sve živjeći tako u procjepu polako […]
Kolona vapaja
Zvone lanci na okovima pravednih Prašina upija životne kapi Vapaj je ugušen na usnama bijednih A život ispod kože sve više hlapi. —–
Kradljivo more
Ukralo je boju neba Ovo moje more plavo, Još plaviju boju vreba Da zaplavi baš zapravo.
