Ciklus minijatura – Vitraji duše
I.
što vam u mislima spava
dok zaogrnuti snovima
otključavate vrata vremena
i uranjate u prostor
između kraja i beskraja
gdje se nevidljivi svjetovi isprepliću
gdje je jučer sutra
a danas ne postoji
. . . tražeći sebe
u pravilu pronalazeći
veliko ništa
II.
tanjura punog čežnje
i čaše ispunjene očekivanjem
prišao si joj
s leđa
neprimjetno šireći nosnice
udišući mirise prožimanja
kako bi se od potisnute želje
i valova strasti
rastočena i drhtava
pretvorena u bujicu nepoznatih virova
prepustila
vrtloženju slatkog nemira
i tvojim neiskrenim dodirima
III.
znam kuda želim
ali ne znam kako doći
preskočiti zid tišine
u bijegu od nacerenih nakaza
i zle kobi
što iz prikrajka vreba
uskračujući duši mogućnost izbora
. . . svjesna
da sam sama izabrala kletvu
ispisujući
bijeli list papira
IV.
osjećaje prodajem papiru bijelom
ispisujući tuge
nekih prošlih dana
u gluhim ponoćnim satima
i ne znam stati
. . . nisam hladna Žena
pored koje titraj prolazi
jer
ljubav više ne znam primati
samo . .
kako se s tim pomiriti
. . . ponovno disati
– nastavak slijedi –
@ Majino
4 komentara za "Ciklus minijatura – Vitraji duše"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.