Opet si došao, nakon dva vijeka
pred mene si stao tada
bila sam starac umorne duše
a ti djevojka mlada.
Krenu se svemir
mlad si ko nekad
a ja sam umorna sada
poznajem oči
te divne oči
al’ nisam djevojka mlada.
Hoće li nekad sresti se naša
srca dva u noći, hoćeš li tada
zvjezdanom stazom
ti uz moj korak poći?
I tako se ti i ja vjekovima naganjamo kroz vrijeme i nikako da se istovremeno spustimo na isto mjesto.
Suzana Marić
11/08/2012 at 8:51 am Permalink
Prečesto se tako dešava, pa pitanja ne prestaju. Pozdrav Marija 🙂
11/08/2012 at 9:09 am Permalink
Pozdrav Tonka, hvala na komentaru 🙂
11/08/2012 at 9:30 am Permalink
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
Cesarić
Možda će se jednom poklopiti vrijeme ali kao što je u navedenom stihu rečeno..teško da će se to i prepoznati, jako lijepa pjesma Mare, pozdrav !
11/08/2012 at 10:07 am Permalink
“urečen rastanak bez našeg htijenja obećava i sastanak, zar ne?”
Reče moj omiljeni Jesenjin i ja mu bezuvjetno vjerujem.
Krasno, tiho, nježno priželjkivanje i nada!
Pozdrav Marija!
11/08/2012 at 10:50 am Permalink
I ja Marissa, i ja mu vjerujem. Hvala na podsjećanju na našeg Sergeja 🙂
11/08/2012 at 11:27 am Permalink
Da se istodobno spuste na isto mjesto možda je mogućnost jedan naprama milijardu, što znači da će se, ipak, jednom desiti. Međutim, hm mmmm 🙂 Ali s nadom se rađa i umire – prvi put. Za drugi, treći i tko zna koji put, to ne znam, nisam bio na tom satu, snijeg bio do ramena – šalim se, orposti.
Pozdrav tebi, Marija! Drago mi je da smo ponekad istim razmišljanjem opterećeni. 🙂
11/08/2012 at 5:26 pm Permalink
Uzasno mi se sviđa kako si ti starac a on djevojka mlada….
Ma super ideja, misao….
Dobro je rekao mirko, ma koliko nada mala, ali uvijek postoji….
A ja cu ti reći: Vječito lutamo svemirom, sa sobom i svojim nemirom.
Zato sam to sad rekao ne znam, al doslo mi… hehehe…
🙂 za tebe Marietta
LP
12/08/2012 at 8:55 am Permalink
Mozda nam fali jos jedna dimenzija da zatvori krug, ko zna Marija.
Mada se pesma moze shvatiti kao opomena osobama koje su toliko razlicite, da se ne mogu sresti, a zive zajedno.
Mudra filozofija Mare. Lep pozdrav 🙂
12/08/2012 at 10:58 am Permalink
Mirko, Kristiane, Dragice, niste samo pjesnici, nego i filozofi i duhoviti ljudi. Vi me nadahnjujete i potičete moja razmišljanja. Hvala vam 🙂
12/08/2012 at 11:17 am Permalink
Marija, ako nisi do sada, pročitaj knjigu od Mirjane Gračan “Vaši prošli životi – što ste nekada bili”. Ovo ti preporučam samo iz jednog razloga – što je knjiga VEOMA, VEOMA ZANIMLJIVA, bez obzira na naša vjerska (i da ne nabrajam) uvjerenja. (Možda je realnije reći naše koncepcije ponesene iz roditeljskog doma, a ne uvjerenja.). POZDRAV!
12/08/2012 at 11:35 am Permalink
Marija, ne stizem u zadnje vreme ni comp uvece ukljuciti, radno vreme i posao je momentalno prenaporan. Vise puta sam na kaucu zaspala, jos par nedelja, pa ce biti malo bolje. Ne znam da li cu stici sve procitati sto je objavljeno, ako ne ne zamerite!! 🙂
Lep pozdrav 🙂
12/08/2012 at 1:57 pm Permalink
-Mirko, svakako ću pročitati, hvala na preporuci 🙂
– Dragice, znam kako ti je jer kad počne, čovjek jednostavno mora spavati. Ne uznemiruj se. Kad god dođeš, dobro si došla. Znamo mi koji volimo tvoj humor da si ti tu negdje. Samo polako i ne brini. Ima dana pred nama. Veliki pozdrav i 🙂 🙂