Ciklusi

Opet si došao, nakon dva vijeka

pred mene si stao tada

bila sam starac umorne duše

a ti djevojka mlada.

 

Krenu se svemir

mlad si ko nekad

a ja sam umorna sada

poznajem oči

te divne oči

al’ nisam djevojka mlada.

 

Hoće li nekad sresti se naša

srca dva u noći, hoćeš li tada

zvjezdanom stazom

ti uz moj korak poći?

 

I tako se ti i ja vjekovima naganjamo kroz vrijeme i nikako da se istovremeno spustimo na isto mjesto.

 

 

 

 

12 komentara za "Ciklusi"

  1. Tonka
    11/08/2012 at 8:51 am Permalink

    Prečesto se tako dešava, pa pitanja ne prestaju. Pozdrav Marija 🙂

  2. Marija
    11/08/2012 at 9:09 am Permalink

    Pozdrav Tonka, hvala na komentaru 🙂

  3. Jim Corbet
    11/08/2012 at 9:30 am Permalink

    Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
    Pogledat ko stranci,
    Bez imalo svijesti koliko nas vežu
    Neki stari lanci.
    Cesarić

    Možda će se jednom poklopiti vrijeme ali kao što je u navedenom stihu rečeno..teško da će se to i prepoznati, jako lijepa pjesma Mare, pozdrav !

  4. marissa
    11/08/2012 at 10:07 am Permalink

    “urečen rastanak bez našeg htijenja obećava i sastanak, zar ne?”
    Reče moj omiljeni Jesenjin i ja mu bezuvjetno vjerujem.

    Krasno, tiho, nježno priželjkivanje i nada!
    Pozdrav Marija!

  5. Marija
    11/08/2012 at 10:50 am Permalink

    I ja Marissa, i ja mu vjerujem. Hvala na podsjećanju na našeg Sergeja 🙂

  6. mirko
    11/08/2012 at 11:27 am Permalink

    Da se istodobno spuste na isto mjesto možda je mogućnost jedan naprama milijardu, što znači da će se, ipak, jednom desiti. Međutim, hm mmmm 🙂 Ali s nadom se rađa i umire – prvi put. Za drugi, treći i tko zna koji put, to ne znam, nisam bio na tom satu, snijeg bio do ramena – šalim se, orposti.
    Pozdrav tebi, Marija! Drago mi je da smo ponekad istim razmišljanjem opterećeni. 🙂

  7. Kristian Svalina
    11/08/2012 at 5:26 pm Permalink

    Uzasno mi se sviđa kako si ti starac a on djevojka mlada….
    Ma super ideja, misao….
    Dobro je rekao mirko, ma koliko nada mala, ali uvijek postoji….
    A ja cu ti reći: Vječito lutamo svemirom, sa sobom i svojim nemirom.
    Zato sam to sad rekao ne znam, al doslo mi… hehehe…
    🙂 za tebe Marietta
    LP

  8. dragica meyer
    12/08/2012 at 8:55 am Permalink

    Mozda nam fali jos jedna dimenzija da zatvori krug, ko zna Marija.
    Mada se pesma moze shvatiti kao opomena osobama koje su toliko razlicite, da se ne mogu sresti, a zive zajedno.
    Mudra filozofija Mare. Lep pozdrav 🙂

  9. Marija
    12/08/2012 at 10:58 am Permalink

    Mirko, Kristiane, Dragice, niste samo pjesnici, nego i filozofi i duhoviti ljudi. Vi me nadahnjujete i potičete moja razmišljanja. Hvala vam 🙂

  10. mirko
    12/08/2012 at 11:17 am Permalink

    Marija, ako nisi do sada, pročitaj knjigu od Mirjane Gračan “Vaši prošli životi – što ste nekada bili”. Ovo ti preporučam samo iz jednog razloga – što je knjiga VEOMA, VEOMA ZANIMLJIVA, bez obzira na naša vjerska (i da ne nabrajam) uvjerenja. (Možda je realnije reći naše koncepcije ponesene iz roditeljskog doma, a ne uvjerenja.). POZDRAV!

  11. dragica meyer
    12/08/2012 at 11:35 am Permalink

    Marija, ne stizem u zadnje vreme ni comp uvece ukljuciti, radno vreme i posao je momentalno prenaporan. Vise puta sam na kaucu zaspala, jos par nedelja, pa ce biti malo bolje. Ne znam da li cu stici sve procitati sto je objavljeno, ako ne ne zamerite!! 🙂
    Lep pozdrav 🙂

  12. Marija
    12/08/2012 at 1:57 pm Permalink

    -Mirko, svakako ću pročitati, hvala na preporuci 🙂
    – Dragice, znam kako ti je jer kad počne, čovjek jednostavno mora spavati. Ne uznemiruj se. Kad god dođeš, dobro si došla. Znamo mi koji volimo tvoj humor da si ti tu negdje. Samo polako i ne brini. Ima dana pred nama. Veliki pozdrav i 🙂 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.