Ciklus minijatura – Vitraji duše

 

V.

 

prilaziš mi

točno označenim nacrtom

s namjerom da ogoliš

ovu dušu od vitraja

pod izlikom kako si privučen

spektrom boja koje isijava

ali

prije nego i riječ izustiš

dobro odvagni svako slovo

jer ćeš zapravo sebi

darovati

svoju izgubljenost

i beznađe

 

VI

kišu prizivam

ispucalih suhih usana

dlanove ispružene okrećem gore

zatvaram oči

zabacujem glavu unazad

izgovarajući molitvu

. . . Bože

blagoslovi me munjom

rascijepi gromom

jer ovaj Život

ne želim živjeti

 

VII

zraka sunca

prostrla se po postelji

na uzglavlju

gdje je tvoje tjelo snivalo

uz njeno

. . . nastoji je ugrijati

dok se ne sjetiš

vratiti

u okrilje zavičaja

doma

obitelji

i bračne postelje

 

 

VIII

snagom mislih

rodih bol

iznova

proživljavam ju cijelim bićem

trpim šutke

svakim djelićem tijela

jedino srcem

ne umijem

izdat će me


IX

 kap

što mi licem klizi

ulovila je sunčevu zraku

spektar boja i toplinu

u želji

da ju ispari

prije nego ju netko

na licu mojem ugleda

i ismije

 

X.

 prstohvat entuzijazma

kupila sam jutrom

kod prodavača novina

plativši ga logikom

impulsom volje i vjere

u potrazi za samo jednim

nadahnućem

pisanja molitve

za ljude

koji od šume

stablo ne vide

@Majino . .

– nastavak slijedi –

 

4 komentara za "Ciklus minijatura – Vitraji duše"

  1. Marija
    11/08/2012 at 7:59 am Permalink

    Svaka je minijatura posebna, ali svaka odiše posebnim oblikom sjete. Hodamo tako između logike i razuma, plaćamo i jedno i drugo, dok na kraju ne stigne misao;

    Bože

    blagoslovi me munjom

    rascijepi gromom

    jer ovaj Život

    ne želim živjeti
    – Blagosloviti munjom. Kolika je bol koju tek munja može ublažiti? Pozdrav Majino 🙂

  2. Tonka
    11/08/2012 at 8:57 am Permalink

    A onda dođu riječi koje u čudu zapisane gledamo. Da li je moguće da su nam ispod kože putovale godinama i tek sada, odjednom jedre ovim prostorom osolobođene. Putujem ja kroz tvoje minijature kao ponornica gubeći se i ponovo izranjajući sa svakim novim stihom. Sjajno Majo 🙂

  3. Jim Corbet
    11/08/2012 at 9:36 am Permalink

    Jako lijepo, pozdrav Majino !

  4. Kristian Svalina
    11/08/2012 at 5:21 pm Permalink

    Maja, tebe je uvijek uzitak citati…. minijature su jednostavno divne…
    Tesko je nesto izdvojiti kada u svakoj ta misaona lađa plovim mojim mislima…
    Ma divno.
    LP

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.