Jutro
Tvoj glas tih
Šapat
O ljubavi mi govoriš
Nedostajem ti
Kažeš
Sasvim tiho
Mogli bi te čuti
Zašto nas je ljubav
U ne vrijeme pronašla
Odluke su bolne
Stalno ih odlažemo
Teško je
Neizvjesnost opterećuje
A hrabrost smo prognali
Tvoj glas
Šapat
Ljubiš me
Ljubicom me svojom zoveš
A mač sudbine
Iznad ljubavi naše
Stalan je.
11.08.2012.
Marija
Suzana Marić
11/08/2012 at 9:20 am Permalink
A mač sudbine
Iznad ljubavi naše
Stalan je.
Lijepa pjesma Tonka, uvijek stavljaš snažan naglasak na završetak pjesme, pozdrav za tebe !
11/08/2012 at 9:22 am Permalink
Hvala prijatelju 🙂
11/08/2012 at 9:42 am Permalink
ispr.nevrijeme
Jako dobro opisano previranje osjećaja kada se ljubav voli, a život živi i nikako se to dvoje ne može ujediniti, a da se nešto od svega ne ošteti. Pozdrav Tonka 🙂
11/08/2012 at 11:29 am Permalink
Marija ovdje mora ostati baš tako jer radi se o imenici koja ispred sebe ima negaciju pa se mora čitati upravo kako piše. Znam da nije uobičajeno, ali pronalazila sam takav način izričaja kod klasika književnosti. U svakom ti slučaju hvala i lijep pozdrav, 🙂
11/08/2012 at 5:30 pm Permalink
Tonkica Palonkica…..
Možda sve ima lijepi kraj…. pa ne mora mač sudbine biti onaj koji reže glave… možda vas pretvori u viteze i vitezice…. 🙂
LP
12/08/2012 at 8:48 am Permalink
Mudra zivotna istina koju mac sudbine cuva, ako zelimo.
Jako dobro Tonka. Lep pozdrav 🙂