Gledaš me sa smiješkom. Voljela bih znati pravi razlog, iskreno priznat. Promatraš me svjetlucanjima malih iskrica bademastih očiju. Tvoja sam. Tvoja potpuno, a kao da i dalje potvrdu tražiš. Što ti mogu reći, što dodati na sve što već znaš, a da bude novo? Uglavnom ništa. Godine se dodaju, jedna za drugom i više ne pitam koliko će naša ljubav trajati, koliko joj je vremena potrebno da bi potvrdila svoju postojanost. Nisi mi blizu u trenucima tišina, nisi mi blizu ni kada osmjeh nosim ponosna što znam koliko sam tvoja i ti to znaš, iako ni jedno slovo ne potvrđuje moja saznanja, moje osjećaje, moj osmjeh. Ipak kao da mi svemir poručuje tvoje ne izgovorene riječi i ja ih slušam i šaptom izgovaram: „Činiš mi radost u životu“, i ponavljam, i ponavljam sretna kao da tvoje usne mom uhu šapuću.

upaliti zvučnike