Noćas su me posjetili mrtvi
razdragani i puni života
i tijesna je bila moja soba
a ja mrtva
bez sjećanja, svela
stajala sam na rubu
svog groba.
Nisam htjela ni cvijeće ni svijeće
nisam htjela ni srce što plače
neću znamen
sjećanja na sebe
ni opijelo
a neću
ni tebe.
.
Marija Juračić ” Stope u pijesku” 2013. REDAK
julija
Mihaela
Lav
30/04/2012 at 7:33 am Permalink
Pjesmom vlada neka letargija. Tmurno i nije ti do ničeg.
Jako dobro napisano, tako da pri čitanju izaziva osjećaje.
Super Mare, dodivljenja. 🙂
LP
30/04/2012 at 7:45 am Permalink
a ja mrtva
bez sjećanja, svela
stajala sam na rubu
svog groba.
“Što je život, to srce uvijek pita…”
Jeka pjesme teško se stišava u nama. I zbog jačine izraza i zbog obilja materijala za razmišljanje. Što dalje reći, osim da sam se zalijepio za pjesmu i odljepljujući se… opet čitao.
Uz takve misaone strelice nemjerljiv je doživljaj ubojitosti, uzbudljivosti, zapitanosti.
Veliki pozdrav, Marija !
30/04/2012 at 7:48 am Permalink
…ISPRAVKA: Umjesto riječi “pjesme”, treba stajati riječ “pjesma”. Jako brzo pišem pa se slovne greške potkradu.
Ugodan dan želim!
30/04/2012 at 7:52 am Permalink
Kontradiktornost u snu-radosni mrtvi i umrtvljeni živi.Prelijepo ispisana bol!
“a ja mrtva
bez sjećanja, svela
stajala sam na rubu
svog groba.”…upečatljivo kroz “teške” stihove!
Osmjeh draga Marija do tebe šaljem i želim ti dan živahan i radostan! 🙂
30/04/2012 at 8:06 am Permalink
Uh, teška, a opet puna simbolike. Često razmišljam što mi podsvijest kroz snove poručuje. Ne mora biti ništa loše, uvijek uz crnu ide bijela tako da odaberem više bijeloga. Lijepa pjesma draga Marija, pozdrav 😉
30/04/2012 at 9:03 am Permalink
Ma ja znam da ne želim popa 🙂
Crna pjesma Mare, pozdrav i 🙂
30/04/2012 at 9:54 am Permalink
Draga ekipo, puno sunca i 🙂 🙂 želim.
30/04/2012 at 9:57 am Permalink
bliska mi je ova pjesma,
prije cca 2 mjeseca napisah nešto slično : ))))))))))))
30/04/2012 at 10:51 am Permalink
Objavi je majino. često ljudi slično razmišljaju i osjećaju. Jedino se drugačije izraze. hvala na komentaru. 🙂
30/04/2012 at 12:08 pm Permalink
Sve u svemu, koliko god nelagoda kod čitatelja ove pjesme, ona ipak daje nadu. Krasna pjesma 🙂
30/04/2012 at 12:57 pm Permalink
Neobična pjesma za tebe,iako je izvrsna!Malo me je zatekla,ali pozitivno!Pusa ti stiže!
30/04/2012 at 1:49 pm Permalink
Pjesmu sam shvatio u prenesenom smislu(sumnjam da ti je do umiranja Mare 🙂 )
Smrt kao simbol stvarnog kraja je dala stihovima jednu upecatljivu,sumornu notu.Svaki put na sprovodima kad nekoga spustaju u raku dodje mi blesavo pitanje u glavu:”Boze kako li se on/ona sada osjecaju”? Vjerojatno nikako ali eto to mi uvijek nekako dodje u toj situaciji.Jednom sam ta razmisljanja povjerio mome pomalo otkacenom rodjaku a on veli:”ne razbijaj glavu bezveznim razmisljanjima,saznat ces to i prije nego sto zelis”. 😉 🙂
Lijep pozdrav!
30/04/2012 at 4:51 pm Permalink
U beznadju tuge i zelja za smrcu. Dok je u snu dobro je, posle budjenja donosi razmisljanje. Nekako: nije jos vreme za tamo, veseli su bez mene i ja bez tebe(njega)
Teska pesma dubljeg znacenja. Pozdrav i osmeh marija 🙂
01/05/2012 at 12:25 am Permalink
a sta ce ti zombi:))
01/05/2012 at 5:43 am Permalink
Prva dva stiha … moram priznati da su snažna i meni nekako bliska … da ne kažem pomalo morbidna 🙂
Dobra si mi i ovako mračna. Drugačija.
Uživaj u danu i budi vesela !