Doputovao si mi , dobri moj Ćiro

sporiji sam od tebe , priznajem evo

na peronu si mog sjećanja zasvir’o

k’o nekad na prugi Ploče – Sarajevo.

 

Vukla je tvoja parna lokomotiva

putničke vagone i sudbine mnoge

nerijetko iz nekih smiješnih motiva

sjećaš se da su stabla imala noge.

 

Primao si i blaga i ljuta lica

lopove, vojnike i ljude od pera

razlika je u kartama lutalica

putovanju u jednom ili dva smjera.

 

Zadnji su te puta moje uši čule

kad si ću-ću prekinuo stankom dugom

pozdravio se dimom iz stare lule

otišao samo tebi znanom prugom.

 

Kažu da su te bile stigle godine

i prestigli u svemu vlakovi brži

gdje god mi bio željezni gospodine

nosi vatreno srce, dobro se drži.