Ukrali nam dušu
ti što kolo vode,
okovali misli
život bez slobode,
zamaglili snove
jutra boje sivo
noći more brige
umor steže tkivo.

Krik ću
poslat pjesmom
pokidati lance
ne možete više
od nas pravit janjce,
vi što zemlju ne gledate,
bahatošću i obješću
zvijezde sebičnosti dotičete.

Vi bez duše
kamenja na putu
čuvajte se
da posrčući
tlo ne dotaknete,
ruku neće biti
koje će vas dići
pravda svakog stiže
do pakla čete sići.

Štefica Vanjek-Štefi