. Crne vode

 

Trošni pramac broda sada magle vuku
galebu na provi pocrnjelo krilo
horizont je blizu, vidim crnu luku
ne zna bijela ptica što se s nama zbilo.
.
Zašto crni žali, zašto crna voda
sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi
i ta crna žena što po vodi hoda
čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.

Horizont je blizu, žena pruža ruku
nestaje nam boje i misao nesta
zove nas u svoju tajanstvenu luku
zgusnulo se more poput žitkog tijesta.

 

Moj galeb na provi spustio je glavu
naše jedro visi, ne sluša kormilo
prvi puta čujem sad tišinu pravu
rukom pipam srce, ne osjećam bilo.

 

Zrak na sumpor smrdi, nesta miris soli
more glasno šuti i val se ne pjeni
sve je tako mračno, još me život boli
nismo više bića, sad samo smo sjeni.

 

Marija Juračić

 

 

 

13 komentara za ". Crne vode"

  1. Suzana Marić
    16/11/2016 at 9:06 am Permalink

    Iako sam ju čitala, ova je pjesma vrijedna ponovnog čitanja . Ganula me je do suza, posebno ova strofa:

    Moj galeb na provi spustio je glavu
    naše jedro visi, ne sluša kormilo
    prvi puta čujem sad tišinu pravu
    rukom pipam srce, ne osjećam bilo.

    Topli pozdrav, draga Marija 🙂

  2. Ivica Grgić
    16/11/2016 at 9:44 am Permalink

    Podsjetilo me na Crnog čovjeka od Jesenjina no ovdje je izričaj sažet,jako lijepo Mare,pjesma tuge i mistike,čarolija riječi,sve pohvale i pozdrav!

  3. Marija
    16/11/2016 at 11:40 am Permalink

    Hvala, društvo na čitanju i komentaru:)

  4. mirko1
    16/11/2016 at 12:33 pm Permalink

    Kao apokaliptički kraj zemnog puta… Snažno, slikovito i jezgrovito prikazano uklizavanje u zadnju postaju života kojeg poznamo. Mogao bih se pohvaliti da sam pjesmu ali samo donekle razumio, ali mi ne daju mira stihovi:

    “sve je tako mirno, bez glasa, bez riječi
    i ta crna žena što po vodi hoda
    čeka kad će brodić tu pučinu prijeći.

    Horizont je blizu, žena pruža ruku
    nestaje nam boje i misao nesta
    zove nas u svoju tajanstvenu luku”

    iako djeluju kao vrsta spasa, luka, ili stepenica na koju nakon pokore za grijehe… i nakon patnje zemaljske stiže čovjek u Novo, neiskustveno… obećano…
    VP, Marija:)

  5. Marija
    16/11/2016 at 1:19 pm Permalink

    Kada se jednom objave, stihovi napuste autora i njihovo je trajanje određeno baš time da svatko u njima nađe neku svoju misao. Crna žena je za mene bila smrt, a tko zna u kakvom će nas obliku dočekati i odvesti u svoju luku.
    Nisam tip koji traži blaženstvo, mjesto gdje se prima nagrada za “životno djelo”. Gdje su svi sretni, ne treba im riječ čovjekova, a čovjek treba i u pakao sići, ne zbog grijeha koji i nisu bogzna kakvi, nego zbog sućuti. Veliki pozdrav, Mirko i hvala na posebnom osvrtu!
    🙂

  6. Tatyana
    16/11/2016 at 1:50 pm Permalink

    Svako novo čitanje novi doživljaj, nove emocije… Marija, Lacrimosu obožavam, pjesmi daje uzvišen ton, i naglašava mističnost kojom je pjesma ogrnuta! Užitak za čitanje … pozdrave ti šaljem!

  7. Aljoša
    16/11/2016 at 2:48 pm Permalink

    Prelijepe pjesničke slike, izvrsna pjesma, užitak , vp Marija 🙂

  8. Marija
    16/11/2016 at 6:06 pm Permalink

    Tatyana, Aljoša, volim znati da vam se pjesma svidjela.:)

  9. Dragica Meyer
    16/11/2016 at 8:46 pm Permalink

    Tužno i mračno, izuzetno dobro Mare!! Lep pozdrav 🙂

  10. Lav
    16/11/2016 at 10:45 pm Permalink

    Romantika i tajanstvenost. 🙂

  11. marissa
    17/11/2016 at 5:24 pm Permalink

    Uvijek kada čitam ove stihove prelazim u drugi svijet. Snažni stihovi me uvijek opiju i počinje čarolija odmicanja od stvarnosti. Ova pjesma nije bajka. Teška je, puna simbolike. Slike, kontrasti crno bijelih vrednovanja životnog i onog nepoznatog , mističnog svijeta gdje ne izlazi sunce.
    Umiranje jednog doba, ponor ljubavi i svjetla.
    Nije analiza Marijinog djela, ovo je moj doživljaj ove pjesme vrijedne pamćenja.
    Veliki pozdrav Marija 🙂

  12. Marija
    18/11/2016 at 10:05 am Permalink

    Dragice, Lave:)
    Marissa, dijelimo misao, a na osvrtu- veliko hvala:)

  13. nevenka
    18/11/2016 at 9:02 pm Permalink

    snažni stihovi sa crnom ženom meni dobro znanom, kada nam se život u jednom momentu uruši teško je i sve je tamna voda ali postoje sitnice i sutra koje zato bolje cijenimo
    Pozz

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.