Bijeli križevi

Zamrli su glasovi
te jeseni
u ljiljanima
pod bijelim križevima,
danas kolona
korača
danas kolona korača i šuti
u tišini,
niz vjeđe
kaplju
sjećanja
silinom noćnog jauka
otrgnuta
na pola puta
na pola daha
s majčinim imenom
na usnama.

 

9 komentara za "Bijeli križevi"

  1. Marija
    17/11/2016 at 6:29 am Permalink

    Čovjek može samo uzdahnuti i nadati se da dugo neće zlo pohoditi zemlju. A zna da hoće, jer ga u sebi nosi. Ni jedna mu generacija do sada nije umakla. Zato su potrebne ovako teške pjesme, da pokuša sagledati. Lijepo jutro želim:)

  2. Aljoša
    17/11/2016 at 9:09 am Permalink

    Pjesma boli i ljepote, jednom riječju Poezija 🙂

  3. Tatyana
    17/11/2016 at 11:47 am Permalink

    Kad srce piše, duša plače, pjesma u kojoj suza sama kane! Lijep pozdrav Nevenka!

  4. marissa
    17/11/2016 at 6:13 pm Permalink

    Kolona… Dovoljno jaka riječ. Pjesnikinjo, naklon !
    Veliki pozdrav 🙂

  5. Suzana Marić
    17/11/2016 at 7:24 pm Permalink

    Koračaju i sjećaju se. Tužno je svako slovo . Lijep pozdrav Nevenka!

  6. mirko1
    17/11/2016 at 7:32 pm Permalink

    Predobro rečeno. Ali nažalost samo čovjeku. Današnji čovjek uglavnom ne čita, ne zarezuje poeziju ni jedan posto, smije se onom tko priča o netom pročitanom dobrom romanu. Za njega to nije. Ali – nije lijen upregnuti sva takozvana dostignuća da zarati istom mržnjom i istom mjerom kojom su ratovali i njegovi pradavni preci.
    Sve pohvale za odličan poetski uradak!!!

  7. Dragica Meyer
    18/11/2016 at 5:47 pm Permalink

    Velika bol je u svakoj reči! Pozdrav Nevenka 🙂

  8. nevenka
    18/11/2016 at 9:30 pm Permalink

    Hvala društvo

  9. boba grljusic
    21/11/2016 at 8:01 am Permalink

    Rekla bih isto što i Marissa,
    pozdrav

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.