U noćima kao što je ova

Kad je miris avanture mamac

Blagoslove me  vez i bova

Od svega sam odriješen čamac.

 

U satima nesigurnog plova

Od mjeseca se kompas učini

Posvađaju se krma i prova

Izgubljeno plovim na pučini.

 

U tišini potrage i lova

Oči ko svjetionici gore

Uzburkaju se nemirna slova

I dignu svoje crno more.

 

U noćima zriju jutra nova

S ožiljcima od oštrih hridi,

Žena pokrivena plaštom snova

Ljubi ih, šuti o tom što vidi.