Jedna kapljica s nalivpera
sad je na papiru crna točka
i druga pada iz istog smjera
bjelina ih skuplja kao kvočka.

Možda ih potez spoji u slovo
a možda postanu crna mrlja
rađa li se pjesma, pismo novo
ili Ruka samovoljno brlja.

Jedna kapljica s tmurnog svoda
nošena vjetrom tiho je pala
kanu još jedna … i divlja voda
postade kap  pitoma , mala.

I dok bivam zadivljen tim čudom
što se lije niz nebesku česmu
nekom slučajnošću ili trudom
kap uz kap je potekla u pjesmu.