Ćutim te
ćutanjem padajućeg lista
u kvadratu jesenje pene
ćutim predugo
ćutanjem
duše zaljubljene.
Ćutim te
ćutanjem oblaka
u prstohvatu daljine
ćutim potiho
ćutanjem
budan od praznine.
Ćutim te
ćutanjem ispucale zemlje
u pustinji pepela i dima
ćutim te
ćutanjem
u presanjanim snovima.
Ćutim
da i ti jednom ćutanjem mojim ćutiš.
07/09/2012 at 10:31 am Permalink
Sviđa mi se pjesma, posebno igra dvaju pojmova; šutnje i osjećanja. Pozdrav Mile 🙂
07/09/2012 at 10:46 am Permalink
fino..
07/09/2012 at 11:07 am Permalink
Ćutim
da i ti jednom ćutanjem mojim ćutiš.
Jako snažan kraj pjesme! Veliki pozdrav
07/09/2012 at 4:22 pm Permalink
ćutim te
ćutanjem, jako lijepo, nježno isprepleteno ,čuvstvo u dubini .pozdrav
08/09/2012 at 4:40 am Permalink
Meko Ć meko klizi pjesmom.
Dozivaš je svojom ćutnjom…
Lijepo,
pozdrav!