Zatvaram oči i dajem sve, da izađem iz tvoga uma
Pridižem svoje misli i zaustavljam ih
na tvojim tamnim obrvama,
crtama lica, plavim očima
i lagano ih spuštam prema
nježnosti tvojih ruku
Glumice sakrivene maskama
prolaze pored tebe bez ijednog pogleda
ostavljaju samo trag parfema
i obuzdavajući svoju požudu
bez naslovnice svoga srca ostaju
Samo osjetim suze u očima kako me peckaju
gladna i usamljena, ali sretna
na dlanovima ti poljupcima
utiskujem svoju pobjedu
Ne možeš i ne želiš da itko sazna istinu
za noći s mirisima vina,
o lakim damama i svilenim posteljama
a znaš, da u meni zauvijek
možeš naći utjehu
Otvaram oči i ulazim u tvoj čisti um
da pronađem ono što je ostalo
nedodirnuto,
sakriveno i čuvano
tek samo malo zaboravljeno
julija
Josip Ergovic
katarinab
07/09/2012 at 9:30 am Permalink
Ne možeš i ne želiš da itko sazna istinu
za noći s mirisima vina,
o lakim damama i svilenim posteljama
-Zašto ga tješiti? ovaj dio pjesme ostavlja mjesto zapitanosti. 🙂
07/09/2012 at 9:58 am Permalink
hm…tko zna što sam si mislila u trenutku pisanja 🙂 “ali” 🙂 ipak, neka bjelinu papira barem prekriju ispisane riječi…
07/09/2012 at 11:10 am Permalink
Samo stanje, koje želiš promijeniti buđenjem onoga zaboravljenoga u njegovom umu! Tako nekako sam to shvatio! Sve ima svoje razloge, ništa nije bilo slučajno 😉
07/09/2012 at 4:24 pm Permalink
začahureni osjećaji, pozdrav
07/09/2012 at 6:56 pm Permalink
Otvaram oči i ulazim u tvoj čisti um
da pronađem ono što je ostalo
nedodirnuto,
sakriveno i čuvano
tek samo malo zaboravljeno
noć lijepu želim, sfd
07/09/2012 at 8:16 pm Permalink
hvala vam dragi moji na čitanju i svima želim ugodnu noćicu